Uputstvo o prevenciji i suzbijanju anticiganizma u Bosni i Hercegovini
februar 2025. godine
Uvod
Ovo Uputstvo predstavlja sveobuhvatan vodič za razumijevanje, prevenciju i suzbijanje anticiganizma u Bosni i Hercegovini. Ovo Uputstvo izrađeno je u cilju upoznavanja sa pojmom i oblicima anticiganizma (engleski –
Antigypsyism) kao specifičnog oblika rasizma nad Romima.
Uputstvo je namijenjeno svim javnim institucijama i privatnim pravnim subjektima, te građanima Bosne i Hercegovine, sa posebnim naglaskom na edukaciju i senzibilizaciju javnosti o pitanjima anticiganizma. Primarni cilj je podizanje svijesti o ovom negativnom društvenom fenomenu, te predlaganje niza mjera u cilju zaštite prava Roma i unapređenja njihovog položaja u društvu.
Ovo Uputstvo obuhvata pravni osnov za donošenje ovog dokumenta, objašnjava terminologiju, pojmove i definiciju anticiganizma, navodi različite manifestacije, uzroke i posljedice, predlaže mjere za prevenciju i suzbijanje anticiganizma, te daje opću preporuku.
Pravni osnov
Pravni osnov za donošenje ovog Uputstva je zasnovan na osnovu odredbi Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
1 i Okvirne konvencija za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Evrope
2, a koje je Bosna i Hercegovina ratificirala čime su i dio našeg pravnog sistema. Pravni osnov je sadržan i kroz dokument Opća politika broj 13 o borbi protiv anticiganizma i diskriminacije Roma Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (
ECRI). Izrada ovog dokumenta je, također, planirana i kao jedna od mjera iz dokumenta "Akcioni plan Bosne i Hercegovine za društvenu inkluziju Roma i Romkinja za period 2021.–2025. godine".
3
Terminologija
Termin anticiganizam (engleski –
Antigypsyism) predstavlja opći termin za specifičan oblik rasizma nad Romima. Ipak ovaj termin nije univerzalno prihvaćen od strane međunarodnih organizacija, romskih aktivista i akademske zajednice
4 i koristi se u pravnim okvirima Vijeća Evrope. Jedni smatraju ovaj termin pogrdnim za Rome, dok drugi smatraju da taj termin upravo stavlja jak akcent na viševijekovnu opresiju i stigmatizaciju Roma, te time naglašava značaj ovog društvenog problema. Uopćeno govoreći, anticiganizam predstavlja historijski sistem opresije Roma, koji za posljedice ima težak položaj Roma u društvu i koji proističe iz dominantno negativnog javnog narativa, kontinuirane stigmatizacije i marginalizacije Roma u društvu. Anticiganizam se manifestira u različitim oblicima, uključujući predrasude, stereotipe, socijalnu i političku marginalizaciju, kao i verbalno, tjelesno i institucijsko nasilje prema Romima.
Ne postoji jedinstvena međunarodna definicija anticiganizma, te postoje različite definicije u okviru akademske zajednice, institucija i nevladinog sektora
, kao što su romofobija, antiromanizam, anti-Roma rasizam. Ono što je jedinstveno u istim je da se koriste kao termin za poseban oblik rasističke opresije Roma. Historijski gledano korijeni anticiganizma mogu se naći još od srednjeg vijeka gdje su Romi negativno tretirani zbog nomadskog stila života, preko perioda formiranja nacionalnih država tokom XVIII vijeka po kom su Romi isključivani kao narod bez nacionalne države, pa sve do Holokausta u XX vijeku i opresije u sadašnjem vremenu. Ova dugotrajna opresija Roma je ipak posljednjih decenija prepoznata kao jedan od teških oblika kršenja ljudskih prava i u radu različitih međunarodnih institucija, kao što su Evropski parlament, Vijeće Evrope, OSCE, Međunarodni sud za ljudska prava, a istim se bave i države pojedinačno. Usvajanjem Okvirne konvencija za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Evrope
5 postavljeni su osnovi i međunarodni pravni okvir za države članice Vijeća Evrope da na što bolji način zaštite ljudska prava nacionalnih manjina, a među kojima su najranjiviji upravo Romi.
Dokument Opća politika broj 13
6 o borbi protiv anticiganizma i diskriminacije Roma Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (
ECRI), koja je donijeta 2011. godine, a potom revidirana 2020. godine, daje jasne definicije i uputstva državama članicama Vijeća Evrope o problematici anticiganizma.
7 U dokumentu se daje definicija:
"Anticiganizam je poseban oblik rasizma, ideologija zasnovana na rasnoj superiornosti, oblik dehumanizacije i institucijskog rasizma pothranjivanog historijskom diskriminacijom, koja se, između ostalog, ispoljava kroz nasilje, govor mržnje, eksploataciju, stigmatizaciju i najočigledniji oblik diskriminacije". Također ističe "da je anticiganizam posebno tvrdokoran, nasilan, hroničan i uobičajen oblik rasizma", te "da se diskriminacija Roma uglavnom zasniva na njihovom etničkom porijeklu i načinu života."
Definicija koju daje
ECRI se i službeno koristi kao referentna za sve službene dokumente koje donosi Evropska komisija i Evropski parlament, a ista je time i pravno obavezujuća za Bosnu i Hercegovinu kao državu članicu Vijeća Evrope.
Manifestacija, uzroci i posljedice anticiganizma
Kroz historiju, Romi su bili predmetom različitih oblika nepravdi i opresije, a manifestacije anticiganizma su se ispoljavale ili se i dalje ispoljavaju kao:
- predrasude i stereotipi,
- negativno obilježavanje, govor mrže i zločini iz mržnje,
- diskriminacija (individualna, institucijska i strukturalna),
- segregacija romske djece u školama,
- segregacija u stanovanju,
- deložacije,
- nasilje nad Romima počinjeno od strane policije i drugih organa reda,
- nasilno raseljavanje,
- prisilno naseljavanje,
- proleterizacija,
- prisilna sterilizacija Romkinja,
- politika asimilacije (zabrana korištenja jezika, nošenja tradicionalne odjeće, smještaj romske djece u hraniteljske porodice, promjena imena, itd.),
- napadi desničarskih i rasističkih grupa,
- deportacija i etničko čišćenje,
- ubistva,
- pokušaji istrebljenja,
- Holokaust Roma, negiranje istog, iskrivljivanje i lažno predstavljanje.
Uzroci anticiganizma su:
- pasivnost nadležnih organa vlasti u zaštiti prava Roma,
- nedostatak informacija o Romima u nastavnim planovima i programima,
- negiranje prava na jednaku zaštitu Roma pred zakonom,
- ignoriranje historijske opresije Roma,
- selektivna primjena zakona i politika.
Anticiganizam nije nov društveni fenomen, a ujedno je jedan od najmoćnijih mehanizama isključivanja Roma. Predrasude i stereotipi o Romima su široko rasprostranjeni širom evropskih društava. Jasno je da ukoliko države ne preduzimaju odgovarajuće mjere u borbi protiv anticiganizma, samo nastavljaju da reprodukuju one probleme i nedostatnosti sa kojima se Romi već odavno suočavaju. Ukoliko države i sve nadležne institucije ne poštuju prava Roma u skladu sa svim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima i standardima, samo potvrđuju svoju ulogu u kreiranju uslova koji doprinose stvaranju i perpetuiranju anticiganizma u društvu.
Iako postoje pojedinačni slučajevi diskriminacije i nasilja, anticiganizam je primarno kolektivni, a ne individualni problem jer se radi o opresiji Roma po osnovu pripadnosti jednoj etničkoj grupi. Anticiganizam time nije problem sa kojim se suočavaju Romi, već je to problem cijele zajednice jer odražava kako društveni sistem i javnost stigmatizira Rome kao nacionalnu manjinu u njihovoj zajednici. S obzirom na veliku društvenu stigmatizaciju neki članovi manjinske zajednice internalizacijom društvene stigme usvajaju vjerovanja i ponašanje većine, a neki se sa takvim rasističkim vrijednostima potom okreću prema članovima svojih zajednica, izbjegavaju kontakt sa svojom zajednicom ili poriču da pripadaju određenoj zajednici.
Suštinski anticiganizam predstavlja odnos moći u društvu između većinskog stanovništva i nacionalne manjine. Percipirani superiorni status većine nad manjinom se odražava kroz uvjerenja, odnose i ponašanja pojedinaca i institucija u društvu kao opće društvene kulture. Ovakva društvena percepcija i kultura time opravdava i osigurava nejednak društveni status dvaju grupa stanovništva.
Dugoročna i sistematična opresija Roma za posljedice ima nejednakost i nepravičan položaj pripradnika romske zajednice, koje se prije svega ogleda u društvenog segregaciji i izolaciji, transgeneracijskoj traumatizaciji, niskom samopouzdanju pojedinaca i cijele manjinske zajednice, suočavanje sa stereotipima, mržnjom, netrpeljivošću i nasiljem.
Uvažavajući činjenice da anticiganizam vrlo složen društveni problem, rješavanje ovog složenog problema zahtjeva sveobuhvatne i održive mjere na više nivoa društvenog djelovanja i to dugoročno. Nerealno je očekivati da kratkotrajne mjere mogu riješiti problem stereoripa, predrasuda, odnosa i ponašanja prema Romima koji su ukorijenjeni u društvenoj svijesti iz generacije u generaciju i to vijekovima. Rješavanje problema anticiganizma zahtjeva sistematičan i koordiniran odgovor na ovaj problem od strane država, međunarodnih institucija i organizacija, univerziteta i instituta za istraživanje, nevladinih organizacija, neformalnih grupa i svih građana jednog društva. S tim u vezi, svako društvo treba da ima tu političku i institucijsku zrelost da prepozna anticiganizam kao glavni uzrok marginalizacije i isključivanja Roma, te je potrebno da svim naporima radi na uklanjanju istog, pri čemu je potrebno podizati javnu i institucijsku svijest o razumijevanju, prevenciji i suzbijanju anticiganizma.
Mjere za prevenciju i suzbijanje anticiganizma
S obzirom da je problem anticiganizma protkan kroz sve društvene sisteme, potrebno je preduzeti ogovarajuće mjere koje bi uključivale Rome u sve sfere društvenog djelovanja. To se odnosi na oblasti obrazovanja, zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja, zdravstvene zaštite, borbe protiv rasističkog nasilja i zločina, rada policijskih organa, anticiganizam u medijima, anticiganizam kod pristupa javnim uslugama i javnim mjestima, kod pristupa robama i uslugama, te na opću zabranu diskriminacije i u svim drugim oblastima i okolnostima u kojima Romi ostvaruju svoja prava i mogu biti diskriminirani. Promjene u samim sistemima institucija će posljedično dugoročno pozitivno uticati i na opću svijest građana i same odnose između pojedinaca i zajednica unutar samog društva.
Prevencija i suzbijanje anticiganizma u obrazovanju treba da uključuje sljedeće mjere:
1. Provoditi redovnu opću edukaciju o rasizmu i diskriminaciji u svim osnovnim i srednjim školama sa posebnim naglaskom na diskriminaciju Roma kao najranjivije manjinske grupe;
2. Provoditi redovnu edukaciju o stereotipima, predrasudama i diskriminaciji Roma za nastavno osoblje, sve zaposlenike obrazovnih institucija, te ih obučiti da prepoznaju diskriminatorne obrasce i kako da reagiraju na iste, kako bi stvorili sigurno okruženje za sve učenike;
3. Provoditi redovnu edukaciju o stereotipima, predrasudama i diskriminaciji Roma za učenike i roditelje;
4. Povezati se sa roditeljima svih učenika i podsticati saradnju između romskih i neromskih roditelja kroz zajedničke aktivnosti u školama radi smanjenja socijalne distance i predrasuda;
5. U redovne nastavne programe obavezno uključiti edukaciju o genocidu nad Romima u Holokaustu (romski termin "
Samudaripen" – masovno ubijanje);
6. Prevenirati i spriječiti formalnu i neformalnu segregaciju romske djece u školama i implementirati mjere koje će ih integrirati sa većinskom djecom u školama;
7. Osigurati da se romska djeca bez realnih razloga ne smiju uputiti u specijalne škole;
8. Uvažavajući posebnu ranjivost romske djece u školama ponuditi psiho-socijalnu podršku, dopunsku tutorsku nastavu za pomoć u učenju, a sve u cilju njihove pune integracije i prevencije napuštanja školovanja;
9. Na svim nivoima obrazovanja implementirati mjere prevencije i borbe protiv nasilja nad romskom djecom;
10. Povećati uključenost romske djece u predškolskom obrazovanju i educirati roditelje o značaju ranog rasta i razvoja, te ranog uključivanja u obrazovanje;
11. Osigurati sva neophodna administracijska i finansijska sredstva, te ukloniti sve potencijalne barijere u društvu radi uključivanja romske djece u redovni obrazovni sistem (udžbenike, školski pribor, prevoz, užina i dr.);
12. Osigurati pristup internetu i savremenim tehnologijama za romske učenike kako bi se smanjio digitalni jaz među učenicima i omogućilo kvalitetno obrazovanje;
13. Angažirati Rome medijatore u školama kako bi se osigurala dobra saradnja između škole i roditelja Roma;
14. Podstaći studiranje i zapošljavanje učitelja Roma u sredinama i školama koje imaju brojnu romsku populaciju, a kako bi se osigurala bolja integracija Roma učenika u školama;
15. Vršiti monitoring inkluzije Roma u obrazovanje kroz redovne evaluacije mjera, kako bi se osigurala njihova primjena i efikasnost;
16. Osigurati, gdje je moguće, izučavanje romskog jezika;
17. Osigurati cjeloživotno učenje, dokvalifikaciju i prekvalifikaciju Roma;
18. Osigurati da školski udžbenici ne sadrže pogrešne i stereotipne informacije, već da sadrže informacije o jeziku, kulturi i historiji Roma;
19. Osigurati da diskriminacija Roma u obrazovnom sistemu bude prepoznata i sankcionirana u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije;
20. Podsticati organizaciju manifestacija koje promoviraju romsku kulturu i tradiciju u školama, čime se doprinosi razumijevanju i poštivanju raznolikosti u društvu;
21. Kreirati i distribuirati obrazovne materijale koji predstavljaju raznolikost unutar romske zajednice, kako bi se prikazala njihova bogata historija, kultura i tradicija;
22. Razvijati programe koji se fokusiraju na specifične izazove sa kojima se suočavaju romske devojčice, kako bi se osigurao njihov jednak pristup obrazovanju;
23. Organizirati kampanje podizanja svijesti u zajednici o važnosti obrazovanja za romsku djecu, a kako bi se smanjili stereotipi i predrasude.
Prevencija i suzbijanje anticiganizma u zapošljavanju treba da uključuje sljedeće mjere:
1. Zabrana anticiganizma kod zapošljavanja Roma treba da bude strogo naglašena i implementirana u propisima i praksama zapošljavanja;
2. U svrhu gore navedene mjere, provoditi adekvatne i kontinuirane treninge nadležnih službenika za zapošljavanje;
3. Omogućiti i provoditi konkretne obuke i treninge za Rome u svrhu zapošljavanja;
4. Podsticati zapošljavanje Roma u javnom i privatnom sektoru;
5. Uspostaviti i provoditi kvote za zapošljavanje Roma u javnom i privatnom sektoru, a u cilju povećanja njihove zastupljenosti na tržištu rada;
6. Osigurati podršku pri zapošljavanju kroz javne službe za zapošljavanje pružanjem dodatne podrške Romima u obliku informiranja o slobodnim radnim mjestima, osiguravanju profesionalne orijentacije i pripreme za razgovore za posao;
7. Suzbijati diskriminaciju Roma kod zapošljavanja i profesionalnog napredovanja;
8. Podsticati poslodavce da promoviraju raznolikost i inkluzivno radno okruženje, gdje se različite etničke grupe, uključujući Rome, osjećaju prihvaćenima i poštovanima i to kroz organizaciju treninga za zaposlene o toleranciji, ljudskim pravima i međukulturalnom dijalogu;
9. Osigurati odgovarajuću pravnu pomoć za Rome koji se susreću sa diskriminacijom pri zapošljavanju;
10. Organizirati kampanje koje informiraju Rome o njihovim radnim pravima, procesima prijavljivanja diskriminacije i dostupnim pravnim mehanizmima;
11. Implementirati kampanje podizanja svijesti o značaju zapošljavanja Roma u privatnom i javnom sektoru u cilju većeg zapošljavanja;
12. Promovirati u medijima, kao način borbe protiv predrasuda i promocije jednakih šansi, pozitivne primjere isticanjem uspješnih priča Roma koji su se ostvarili u različitim profesionalnim oblastima;
13. Olakšati pristup resursima, obukama i podršci kako bi se omogućio prelazak iz neformalnog u formalno zapošljavanje u tradicionalnim zanimanjima Roma, poput muzike, plesa, umjetnosti, zanata i sakupljanja sekundarnih sirovina, čime bi se osigurali dostojanstveni radni uslovi i ekonomska sigurnost;
14. Uvesti u praksu anonimno prijavljivanje na konkurse, gdje se ime, etnička pripadnost i drugi podaci kandidata ne otkrivaju tokom prvih faza procesa selekcije, kako bi se smanjila mogućnost diskriminacije;
15. Vlade i nevladine organizacije trebaju pružati podršku Romima koji žele da pokrenu sopstvena preduzetništva, uključujući osiguravanje pristupa povoljnim kreditima, finansijskim sredstvima i mentorskim savjetima kako bi se ojačala njihova ekonomska samostalnost i uvećao broj radnih mjesta;
16. Osigurati da diskriminacija Roma u sistemu zapošljavanja bude prepoznata i sankcionirana u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije.
Prevencija i suzbijanje anticiganizma u stambenom zbrinjavanju treba da uključuje sljedeće mjere:
1. Osigurati Romima pristupačne i pristojne uslove za stanovanje bez diskirminacije;
2. Suzbijati segregaciju Roma kod stanovanja dosljednom implementacijom Zakona o zabrani diskriminacije;
3. Osigurati da politike socijalnog stanovanje favoriziraju integraciju, a ne segregaciju Roma u društvu;
4. Osigurati da Romi ne budu deložirani bez odgovarajuće najave i bez drugog odgovarajućeg smještaja;
5. U urbanim sredinama omogućiti legalizaciju stambenih objekata u kojima Romi već dugo stanuju;
6. Osigurati besplatnu pravnu pomoć Romima u procesu legalizacije stambenih objekata;
7. Promovirati kulturu suživota u romskim i neromskim životnim sredinama;
8. Suzbijati stereotipe i diskriminaciju kod pristupa stanovanju za Rome;
9. Osigurati da urbanističko planiranje sistematično ne remeti tradicionalni način življena Roma;
10. Pokrenuti i ubrzati legalizaciju neformalnih naselja gdje Romi stanuju uz osiguranje trajnog, prikladnog, prihvatljivog smještaja za lica koja stanuju u nelegalnim objektima;
11. Osigurati da diskriminacija Roma u stambenom zbrinjavanju bude prepoznata i sankcionirana u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije.
Prevencija i suzbijanje anticiganizma u sistemu zdravstvene zaštite treba da uključuje sljedeće mjere:
1. Osigurati jednak pristup svim nivoima zdravstvene zaštite za Rome;
2. Angažirati Rome medijatore koji će biti poveznica između romskih zajednica i zdravstvenih ustanova;
3. Osigurati dovoljna finansijska sredstva i administracijske usluge koji će učiniti zdravstveni sistem dostupnim za Rome;
4. Osigurati za zaposlenike u zdravstvenom sistemu odgovarajuće treninge na temu stereotipa, predrasuda i diskriminacije Roma;
5. Osigurati adekvatne edukacije za Roma na temu zdravlja (tjelesno, mentalno, dentalno, reproduktivno, vakcinacija i dr.);
6. Uspostaviti mobilne zdravstvene jedinice koje će pružati osnovne zdravstvene usluge u romskim naseljima gde je pristup zdravstvenim ustanovama često otežan;
7. Osigurati specifične programe usmjerene na zdravlje romskih žena i djece, sa fokusom na prenatalnu njegu, ginekološke preglede, porođaje, vakcinaciju i dječju njegu;
8. Zabraniti prasku prisilne sterilizacije Romkinja;
9. Prevenirati i suzbijati bilo kakvu segregaciju u zdravstvenim ustanovama i bolnicama, posebno u porodilištima;
10. Osigurati programe besplatnih zdravstvenih pregleda i kampanja za vakcinaciju u romskim zajednicama;
11. Podsticati obrazovanje i zapošljavanje Roma u zdravstvenom sektoru kako bi se osigurala bolja reprezentativnost i razumijevanje potreba romske zajednice;
12. Osigurati da diskriminacija Roma u sistemu zdravstvene zaštite bude prepoznata i sankcionirana u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije.
Prevencija i suzbijanje anticiganizma u slučajevima nasilja i krivičnih djela počinjenih nad Romima treba da uključuje sljedeće mjere:
1. Osigurati strogu zabranu i sankcioniranje rasizma i rasne diskriminacije u društvu dosljednom primjenom krivičnih zakona i Zakona o zabrani diskriminacije;
2. Osigurati besplatnu pravnu pomoć za Rome kod pristupa pravosudnom sistemu u zaštiti od diskriminacije, te osigurati adekvatnu sudsku i drugu zaštitu;
3. Osigurati strogu zabranu rasizma i rasne diskriminacije u radu policijskih organa, te naglasiti značaj rada policijskih organa u borbi protiv rasizma;
4. Uspostaviti sistem evidentiranja rasističkih zločina;
5. Podizati kod romske populacije svijest o značaju prijavljivanja rasističkih zločina, te osigurati jasne informacije o nadležnim organima i sistemu prijavljivanja ovih krivičnih djela;
6. Osigurati treninge u vezi sa legislativom koja se tiče ljudskih prava, rasizma i nasilja nad žrtvama Romima za službenike pravosudnih institucija, tužilaštava i policijskih organa;
7. Osigurati da policijski organi uredno implementiraju prijavljene slučajeve rasizma nad Romima, a potom da isti budu uredno procesuirani i sankcionirani;
8. Osigurati treninge za službenike policijskih organa u vezi sa ljudskim pravima, a u cilju uspostavljanja boljih odnosa sa romskim zajednicama;
9. Promovirati mjere zapošljavanja Roma u policijske organe, a radi ostvarivanja bolje saradnje sa romskim zajednicama;
10. Osigurati Rome medijatore u zajednicama koji bi radili kao veza između policijskih organa i romskih zajednica;
11. Osigurati istragu u slučajevima prijavljivanja rasizma počinjenim od strane policijskih organa, a potom iste procesuirati i sankcionirati.
Prevencija i suzbijanje anticiganizma u medijima treba da uključuje sljedeće mjere:
1. Osigurati adekvatnu primjenu zakona i mjere za one medije koje podstiču diskriminaciju, mržnju i nasilje nad Romima;
2. Osigurati edukacije za novinare o kulturnim i društvenim aspektima romske zajednice, čime bi se podstaklo objektivno predstavljanje u medijima;
3. Osigurati da mediji ne navode etnicitet lica koje se pominje u izvještavanju ukoliko to nije potrebno za razumijevanje medijskog članka;
4. Podstaći medije da usvoje kodekse ponašanja u cilju prevencije predstavljanja informacija koje prenose predrasude i podstiču diskriminaciju, mržnju i nasilje nad Romima;
5. Podstaći medije da se uzdrže od objavljivanja bilo kakvih informacija koje mogu podstaći diskriminaciju i netoleranciju prema Romima;
6. Podržati sve inicijative za isticanje opasnosti koje nosi anticiganizam među medijskim službenicima i njihovim medijskim kućama;
7. Osigurati treninge za novinare na temu Roma i anticiganizma;
8. Promovirati angažiranje Roma u medijskom sektoru kao novinara i voditelja;
9. Promovirati i objavljivati pozitivne priče o Romima koje prikazuju njihove doprinose društvu u cilju smanjivanja negativnih percepcija u društvu;
10. Provoditi javne kampanje koje se bore protiv stereotipa i predrasuda o Romima, koristeći javne servise, društvene mreže i druge medijske platforme.
Prevencija i suzbijanje anticiganizma na javnim mjestima treba da uključuje sljedeće mjere:
1. Osigurati adekvatnu primjenu Zakona o zabrani diskriminacije u slučajevima zabrane pristupa Romima u objekte otvorene za javnost;
2. Podstaći adekvatne obuke i informiranje za predstavnike javnog i privatnog sektora na temu Roma i anticiganizma, a u cilju zaštite od diskriminacije;
3. Razviti jasne protokole za postupanje u slučajevima anticiganizma na javnim mjestima, uključujući obavezu prijavljivanja nadležnim organima.
Prevencija i suzbijanje anticiganizma u javnim uslugama i socijalnoj zaštiti treba da uključuje sljedeće mjere:
1. Osigurati, bez diskriminacije, jednaka socijalna davanja za Rome kao i za ostalo stanovništvo;
2. Organizirati za Rome edukativne kampanje o pravima i uslugama u okviru socijalne zaštite;
3. Osigurati obuke na temu prava Roma i anticiganizma za službenike socijalne zaštite;
4. Podstaći Rome da prijavljuju slučajeve diskriminacije od strane nadlenih socijalnih službi, te adekvatno procesuirati ove slučajeve;
5. Za Rome koji žive u određenim naseljima ili selima osigurati javne usluge kao što su vodovod i kanalizacija, struja, odvoz smeća, javni prevoz i pristup adekvatnim putevima;
6. Osigurati da vrsta i kvalitet pruženih javnih usluga za Rome bude jednakog kvaliteta kao i za ostatak stanovništva.
Ostale opće mjere prevencije i suzbijanja anticiganizma u društvu treba da uključuju sljedeće mjere:
1. Osigurati za Rome adekvatne informacije o Zakonu o zabrani diskriminacije BiH;
2. Uspostaviti jednostavan mehanizam prijavljivanja anticiganizma Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH putem obrasca za prijavu anticiganizma uz garantiranje zaštite identiteta prijavioca;
3. Osigurati za Rome adekvatne informacije o nadležnosti i menahizmima zaštite prava koje pruža Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine;
4. Suzbijati anticiganizam kod pristupa Roma robama i uslugama, te kod pristupa bankarstvu i osiguranju;
5. U okviru redovnih statistika prikupljati podatke o Romima u obrazovanju, zapošljavanju, stambenom zbrinjavanju, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti uključujući sve mjere zaštite ličnih podataka, dobrovoljnog pristanka i samoidentifikacije Roma;
6. Procesuirati sve javne istupe koji na direktan ili indirektan način podstiču stereotipe, predrasude, diskriminaciju, mržu i nasilje nad Romima;
7. Vršiti monitoring anticiganizma na internetu i procesuirati slučajeve očitog rasizma i ksenofobije;
8. Promovirati kulturu Roma i inicirati interkulturalni dijalog između većinske i manjinske zajednice;
9. Preduzeti posebne mjere zaštite žena i djevojčica Romkinja koje su posebno ranjive i mogu biti višestruko diskriminirane;
10. Osigurati jedinstvenu registraciju djece Roma u matične knjige rođenih bez diskriminacije;
11. Osigurati pristup ličnim dokumentima za sve Rome bez diskriminacije;
12. Osigurati upis državljanstva za sve Rome bez diskriminacije kako bi se osiguralo da pojedini Romi ne ostanu bez ikakvog državljanstva;
13. Osigurati adekvatno uživanje prava na slobodu kretanja za Rome;
14. Osigurati adekvatno političko zastupanje prava i položaja Roma;
15. Osigurati adekvatnu pravnu pomoć za Rome u svim oblastima zaštite njihovih prava;
16. Promovirati adekvatno učestvovanje Roma u svim sportskim aktivnostima.
Opća preporuka
Opća preporuka za vlade i institucije svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini je da u okviru svojih nadležnosti, a ako to već nisu uradili, obavezno inkorporiraju navedene mjere u istom ili sličnom djelokrugu. To se odnosi na uvrštavanje neophodnih mjera u sve politike, strategije, akcione planove, podzakonske akte i dr., a u cilju sveobuhvatnog razumijevanja, prevencije i suzbijanja anticiganizma, te potpune integracije Roma u bosanskohercegovačko društvo.
Iste mogu biti realizirane u saradnji sa međunarodnim institucijama i organizacijama, akademskom zajednicom i nevladinim organizacijama. Pri tome, ne trebaju da budu zastupljenje samo one nevladine organizacije sa romskim predznakom, već i sve one koje se bave nekim drugim pravima kao što su prava djece, žena, lica sa invaliditetom, udruženja roditelja i brojni drugi.
Pored toga smatramo izrazito važnim i predlažemo da pripadnici romske zajednice, koji su dobro integrirani u društvo i koji mogu biti dobar primjer prevazilaženja društvenih predrasuda i stereotipa, također uzimaju aktivno učešće u borbi protiv anticiganizma kroz kampanje podizanja svijesti, u ulozi medijatora između većinske i manjinske zajednice, te kroz neformalne aktivnosti. Na kraju pozivamo i opće građanstvo da se uključi u prevazilaženje ovog složenog društvenog fenomena, a sve u cilju zašite ljudskih prava za sve članove zajednice bez obzira na njihovu etničku pripadnost.
Reference:
ECRI General Policy Recommendation N°13 revised on combating antigypsyism and discrimination against Roma - adopted on 24. June 2011. and amended on 1. December 2020. (https://www.coe.int/en/web/european-commission-against-racism-and-intolerance/recommendation-no.13 ) dokument https://rm.coe.int/ecri-general-policy-recommendation-no-13-on-combating-anti-gypsyism-an/16808b5aee;
Antigypsyism: Causes, prevalence, consequences, possible responses (2022) (https://edoc.coe.int/en/roma-and-travellers/11121-antigypsyism-causes-prevalence-consequences-possible-responses.html ) Author(s) : Committee of experts on Roma and Traveller issues (ADI-ROM);
Declaration of the Committee of Ministers on the Rise of Anti-Gypsyism and Racist Violence against Roma[1] in Europe (https://search.coe.int/cm#{%22CoEIdentifier%22:[%2209000016805cb2c8%22],%22sort%22:[%22CoEValidationDate%20Descending%22]}) (Adopted by the Committee of Ministers on 1 February 2012 at the 1132nd meeting of the Ministers’ Deputies);
European Parliament resolution of 12 February 2019 on the need for a strengthened post-2020 Strategic EU Framework for National Roma Inclusion Strategies and stepping up the fight against anti-Gypsyism (2019/2509(RSP)) ( https://eur-lex.europa.eu/legal-content/GA/TXT/?uri=CELEX:52019IP0075 ) verzija na hrvatskom: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52019IP0075 ;
ERGO Network (European Roma Grassroots Organisations Network) https://ergonetwork.org/;
European Network Against Racism (ENAR) https://www.enar-eu.org/.
