Službeni glasnik BiH, broj 92/16

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 451/15, rješavajući apelaciju Slavice Stanković i Slobodana Stankovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Slavice Stanković i Slobodana Stankovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine u predmetu broj T20 0 KTPO 0003012 09, koji je okončan naredbom o obustavi istrage broj T20 0 KTPO 0003012 09 od 8. jula 2015. godine.

Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Slavici Stanković i Slobodanu Stankoviću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od po 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima Slavici Stanković i Slobodanu Stankoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Slavica Stanković i Slobodan Stanković (u daljem tekstu: apelanti), koje zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 28. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku istrage koji se vodio pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Tužilaštvo BiH) u predmetu broj T20 0 KTPO 0003012 09 koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan naredbom o obustavi istrage Tužilaštva BiH broj T20 0 KTPO 0003012 09 od 8. jula 2015. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva BiH zatraženo je 25. septembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Tužilaštvo BiH je dostavilo 1. oktobra 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Tužilaštvo BiH je 21. aprila 2009. godine, na osnovu izvještaja SIPA-e od 16. februara 2009. godine, donijelo naredbu o provođenju istrage protiv apelanata i drugih osumnjičenih zbog osnova sumnje da su počinili više krivičnih djela, i to: zloupotreba službenog položaja iz člana 347. Krivičnog zakona Republike Srpske, porezna utaja iz člana 210. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i pranje novca iz člana 209. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Iz stanja spisa proizlazi da je Sud Bosne i Hercegovine, na prijedlog Tužilaštva BiH broj KT-65/09 od 27. oktobra 2009. godine, donio naredbu broj X-KRN-08/611 od 30. oktobra 2009. godine da se od pravnog lica "Integral inženjeringa" d.o.o. Laktaši (sada u sastavu "Integral inženjering Corporation Banja Luka) oduzmu predmeti detaljno navedeni u naredbi radi rasvjetljavanja krivičnih djela za koje su se teretili osumnjičeni. Sud BiH je Rješenjem broj X-KRN 08/611 od 30. novembra 2009. godine vratio pravnom licu "Integral inženjeringu" a.d. Laktaši originalnu dokumentaciju detaljno navedenu u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 17-02/3-20-3/09 od 10. jula 2009. godine, odnosno u navedenom rješenju Suda Bosne i Hercegovine. Iz stanja spisa proizlazi da je Tužilaštvo BiH 8. jula 2015. godine donijelo naredbu o obustavi istrage protiv apelanata zbog toga što djelo koje su apelanti učinili nije krivično. Apelanti su navedenu odluku Tužilaštva BiH primili posredstvom opunomoćenika 2. septembra 2015. godine.

6. Apelanti su Tužilaštvu BiH, radi okončanja istrage, 2. oktobra 2013. godine, 8. januara 2014. godine, 15. jula 2014. godine, 17. decembra 2014. godine podnijeli urgencije.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelanti smatraju da je istraga u predmetnom postupku trajala nerazumno dugo zbog čega je povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Navode da su za predmetni postupak saznali kada je izvršeno oduzimanje predmeta na osnovu naredbe Suda BiH, te da su o daljem toku postupka, uglavnom, bili informirani iz medija, a ne od Tužilaštva BiH. Ističu da su, radi okončanja predmetnog postupka, Tužilaštvu BiH podnosili više urgencija. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnog istražnog postupka, zbog čije dužine su tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja istrage za svakog apelanta.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo BiH je navelo da je istraga protiv apelanata obustavljena naredbom o obustavi istrage, koju je Tužilaštvo BiH donijelo 8. jula 2015. godine, o čemu su apelanti obaviješteni posredstvom opunomoćenika. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo BiH nije navelo razloge zbog kojih je predmetni postupak toliko trajao.

V. Relevantni propisi

10. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 13.
Pravo na suđenje bez odlaganja

(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred Sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.

(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku.

[...]

Član 16.
Princip akuzatornosti

Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu Tužitelja.

Član 17.
Princip legaliteta krivičnog gonjenja

Tužilac je dužan poduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Član 35.
Prava i dužnosti

(1) Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužitelja je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda.

(2) Tužitelj ima pravo i dužan je da:

a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,

b) sprovede istragu u skladu s ovim zakonom,

[...]

Član 65.
Naredba za oduzimanje predmeta

(1) Predmeti koji se po KZ BiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se obezbijediti njihovo čuvanje.

(2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje Sud, na prijedlog Tužitelja ili na prijedlog ovlaštene službene osobe koja je dobila odobrenje od Tužitelja.

[...]

Član 225.
Okončanje istrage

(1) Tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.

(2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala poduzet će kolegij Tužilaštva.

(3) Optužnica se ne može podići ako osumnjičeni nije bio ispitan.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

14. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu navodeći da je istraga, koja je nakon podnošenja apelacije okončana naredbom o obustavi istrage protiv apelanata od 8. jula 2015. godine, trajala nerazumno dugo, tj. da nije okončana u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da Zakon o krivičnom postupku BiH ne nudi osumnjičenom mogućnost da pitanje okončanja istrage u razumnom roku pokrene u okviru samog istražnog postupka pred redovnim sudom. Stoga, u odnosu na navedeno, efektivan pravni lijek predstavlja jedino podnošenje apelacije Ustavnom sudu. U odnosu na te apelantove navode, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva sa aspekata prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u tom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

15. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja istražnog postupka koji se vodio pred Tužilaštvom BiH, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

16. Ustavni sud zapaža da se postupak odnosi na krivičnu istragu koja je protiv apelanata pokrenuta 21. aprila 2009. godine. Istraga je pokrenuta naredbom o provođenju istrage protiv apelanata, a nakon nje je Sud BiH, na prijedlog Tužilaštva BiH, donio naredbu o izuzimanju predmeta od pravnog lica zbog postojanja osnova sumnje da su apelanti počinili navedena krivična djela. S tim u vezi, postavlja se pitanje primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Ustavni sud napominje da Evropski sud za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) smatra da optužba, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ima autonomno značenje i da postoji od momenta kad država preduzme mjere koje impliciraju tvrdnje da je neko lice počinilo krivično djelo, što značajno utječe na situaciju osumnjičenih (vidi, Evropski sud, Foti i dr. protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, Serija A broj 56). Dakle, od tog trenutka licu protiv kojeg postoji optužba moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku, pa se, umjesto posebnog obrazloženja, Ustavni sud poziva na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 47. (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

17. Imajući u vidu da se protiv apelanata vodila istraga zbog postojanja osnova sumnje da su počinili određena krivična djela, u okviru koje su preduzete određene istražne radnje protiv apelanata, te imajući u vidu citiranu praksu Evropskog suda, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Ustavni sud će ispitati apelaciju u odnosu na navode koji pokreću pitanje poštovanja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

18. U skladu s praksom Evropskog suda, Ustavni sud naglašava da se pri ocjeni razumnog roka u krivičnim stvarima za početak relevantnog perioda vezuje trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo, jer od tog momenta ima interes da o postojanju te sumnje sud donese odluku. Za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. Pri tome u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanju od optužbe ili odbacivanju optužbe, mora biti konačna. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljeg vođenja krivičnog postupka (vidi, Wemhoff, stav 18).

19. U konkretnom predmetu Ustavni sud zapaža da je prva mjera koja je implicirala tvrdnju, odnosno osnovanu sumnju da su apelanti počinili navedena krivična djela bila kada je Sud BiH, na prijedlog Tužilaštva, izdao naredbu za privremeno oduzimanje predmeta od navedenog pravnog lica radi rasvjetljavanja krivičnih djela koja su se apelantima i drugim osumnjičenim u predmetnom postupku stavljala na teret. Sud BiH je, nakon toga, donio Rješenje broj X-KRN 08/611 od 30. novembra 2009. godine kojim je pravnom licu vratio originalnu dokumentaciju koja je od njega oduzeta radi vođenja predmetnog istražnog postupka protiv apelanata.

20. U vezi s navedenim, Ustavni sud naglašava da se razumnost dužine trajanja postupka, prema tome i istražnog postupka, mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti svakog pojedinog predmeta, pri čemu se moraju imati u vidu kriteriji uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, naročito složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Rukovodeći se navedenim principima, Ustavni sud u pogledu složenosti predmeta ukazuje na tumačenja pravne teorije prema kojoj složenost krivičnog djela porezna utaja i pranje novca proizlazi iz njegove prirode, budući da pripada grupi krivičnih djela protiv privrede i jedinstva tržišta. Konkretno, objekt zaštite je fiskalni sistem kao dio sistema javnih prihoda, a objekt napada su porezi (davanja) koji su propisani poreznim zakonodavstvom. Stoga, složenost krivičnog djela koje je u pitanju, svakako, direktno može utjecati na dužinu trajanja sudskog postupka, odnosno u konkretnom slučaju trajanje krivične istrage. Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju se radi o složenom predmetu, a u daljem dijelu obrazloženja će se ispitati da li složenost predmeta može biti opravdanje za trajanje istrage na čiju dužinu se ukazuje u apelaciji.

22. Imajući u vidu da je postupak započeo 21. aprila 2009. godine donošenjem naredbe o provođenju istrage i da je trajao do 8. jula 2015. godine, kada je Tužilaštvo donijelo naredbu o obustavi istrage protiv apelanata, Ustavni sud zaključuje da relevantan period obuhvata više od šest godina.

23. Sljedeći kriterij koji Ustavni sud treba ispitati jeste ponašanje strana u postupku. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da član 6. Evropske konvencije nalaže da sudski postupak treba biti brz, ali da uspostavlja i generalni princip o pravilnom administriranju pravde. Da li su organi koji učestvuju u postupku uspostavili pravedan balans između tih principa ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja (vidi, Evropski sud, Boddaert protiv Belgije, presuda broj 12919/87 od 22. septembra 1992. godine, stav 39).

24. Ocjenjujući ponašanje Tužilaštva BiH, Ustavni sud zapaža da je Tužilaštvo BiH na početku postupka preduzimalo istražne radnje kojim je, neposredno nakon donošenja naredbe o provođenju istrage, zatražilo od Suda BiH da donese naredbu o privremenom oduzimanju predmeta od navedenog pravnog lica radi pribavljanja materijalnih dokaza u svrhu daljeg vođenja krivičnog postupka protiv apelanata i drugih osumnjičenih u predmetnom postupku protiv kojih je postojao osnov sumnje da su počinili navedena krivična djela.

25. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da relevantne odredbe Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, primjenom principa akuzatornosti, utvrđuju da je odluka o pokretanju, obustavljanju i okončanju istrage u isključivoj nadležnosti tužioca. Također, tužilac, u skladu sa zakonom, ima zakonsku obavezu da preduzme krivično gonjenje kada postoje dokazi da je krivično djelo počinjeno. Odredbom člana 225. ZKPBiH regulirano je okončanje istrage (tužilac okončava istragu kad ustanovi da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica), a u stavu 3. iste odredbe je propisano da Kolegij Tužilaštva preduzima mjere radi okončanja istrage u situaciji kada istraga nije okončana nakon šest mjeseci od donošenja naredbe o njenom provođenju.

26. Međutim, na osnovu dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je Kolegij Tužilaštva preduzeo bilo kakve mjere u skladu sa zakonom. Naime, Ustavni sud zapaža da ZKPBiH izričito ne navodi da se istraga mora završiti u roku od šest mjeseci, kao što ne navodi ni najduži rok u kojem se istraga mora završiti (član 225. st. 1. i 2), već jedino propisuje da, ukoliko se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere za okončanje istrage preduzet će Kolegij Tužilaštva (član 225. stav 3). Međutim, iz stanja spisa Ustavni sud nije mogao izvesti zaključak zbog čega je Kolegij Tužilaštva propustio da preduzme potrebne mjere radi okončanja istrage.

27. Dovodeći u vezu navedeno sa zakonskim rješenjima relevantnog ZKPBiH (član 225), proizlazi da se navedena zakonska rješenja ne mogu tumačiti kao pravo Tužilaštva da istragu može voditi neograničeno dugo, jer bi to bilo suprotno jednom od osnovnih prava osumnjičenih, odnosno optuženog, utvrđenih u članu 13. ZKPBiH (pravo osumnjičenog, odnosno optuženog da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja). U vezi s tim, Ustavni sud uvažava u potpunosti zakonsko pravo i tužiočevu obavezu da pokrene istragu onda kada smatra da postoji dovoljno osnova za sumnju da je počinjeno krivično djelo, kao i obavezu i ovlaštenje da rasvijetli sve okolnosti konkretnog slučaja, ali (i) da ocijeni da li je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da bi obustavio, odnosno okončao istragu. Također, Ustavni sud ima u vidu složenost konkretnog istražnog postupka, ali ima u vidu i izostanak uvjerljivog i logičnog obrazloženja Tužilaštva koje bi opravdalo trajanje konkretnog istražnog postupka u periodu dužem od šest godina.

28. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja istrage, već su i Tužilaštvu podnosili urgencije radi njenog okončanja.

29. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju istražni postupak trajao duže od šest godina, a da Tužilaštvo BiH u odgovoru na apelaciju nije ponudilo opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je istražni postupak u konkretnom slučaju, uprkos činjenici da se radi o složenom predmetu, narušio ravnotežu između zahtjeva za efikasan i brz postupak i pravilnog administriranja pravde, odnosno da istraga nije zadovoljila zahtjev razumnog roka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelanti su, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja istrage za svakog apelanta. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su pretrpjeli zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

31. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

32. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantima, kao formalnim suparničarima, za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantima kao formalnim suparničarima treba da se isplati je iznos od po 900,00 KM, koji je dužno da plati Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je od saznanja apelanata da se protiv njih vodi istraga do njenog okončanja protekao vremenski period duži od šest godina za čiju dužinu je u odlučujućoj mjeri odgovorno Tužilaštvo BiH, koje u odgovoru na apelaciju nije ponudilo niti jedan razlog kojim bi opravdalo dužinu trajanja predmetnog postupka.

35. Na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.