Službeni glasnik BiH, broj 43/17

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 2/17, rješavajući zahtjev Okružnog suda u Banjaluci (sudija Milan Blagojević), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) alineja b) i člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Margarita Caca Nikolovska, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja Giovanni Grasso, sudija na sjednici održanoj 1. juna 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI MERITUMU

Usvaja se zahtjev Okružnog suda u Banjaluci (sudija Milan Blagojević).

Utvrđuje se da član 93. stav 4. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) nije u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske, u skladu sa članom 61. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da najkasnije u roku od šest mjeseci od objave ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" usaglasi član 93. stav 4. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku iz prethodnog stava obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama preduzetim s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Okružni sud u Banjaluci (sudija Milan Blagojević, u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 13. marta 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 93. stav 4. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14, u daljnjem tekstu: ZIPRS).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština RS) zatraženo je 16. marta 2016. godine da dostavi odgovor na zahtjev.

3. Narodna skupština RS je dostavila odgovor 11. aprila 2017. godine.

III. Zahtjev

a) Činjenice predmeta povodom kojeg je podnesen zahtjev

4. Podnosilac zahtjeva je naveo da je u toku izvršni postupak u kojem podnosilac zahtjeva kao drugostepeni sud treba odlučiti o žalbi podnesenoj protiv Rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 I 019851 15 I 2 od 31. oktobra 2016. godine, kojim je odbačena kao neblagovremena žalba izvršenika P. D. izjavljena protiv Rješenja o dosudi Osnovnog suda broj 72 0 I 019851 11 I od 24. augusta 2016. godine. Naime, navedenim rješenjem o dosudi od 24. augusta 2016. godine nekretnine izvršenika P. D. preciznije označene u izreci tog rješenja su dosuđene i predate kupcu – tražiocu izvršenja, Bobar banci A.D. Bijeljina u likvidaciji. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je žalba protiv tog rješenja dozvoljena i da se podnosi u roku od osam dana, a rok počinje teći istekom trećeg dana od dana isticanja rješenja o dosudi na oglasnoj tabli suda. Žalba izvršenika P. D. protiv rješenja o dosudi odbačena je kao neblagovremena rješenjem Osnovnog suda od 31. oktobra 2016. godine.

5. Iz obrazloženja rješenja od 31. oktobra 2016. godine, kako je istakao podnosilac zahtjeva, proizlazi da je navedeno rješenje o dosudi nekretnine dostavljeno svim učesnicima u postupku njegovim objavljivanjem na oglasnoj tabli prvostepenog suda 29. augusta 2016. godine. Stoga je prvostepeni sud utvrdio da je rok za izjavljivanje žalbe počeo teći 2. septembra 2016. godine i da je istekao protekom 9. septembra 2016. godine. Navedeno stoga što se, saglasno zakonskoj odredbi člana 93. stav 4. ZIPRS, istekom trećeg dana od dana isticanja rješenja o dosudi nekretnine na oglasnoj tabli suda smatra da je to rješenje dostavljeno svim licima pa je, opet saglasno istoj odredbi, od tada počeo da teče rok za izjavljivanje žalbe protiv tog rješenja. U konkretnom predmetu izvršenik P. D. je 25. oktobra 2016. godine izjavio žalbu protiv rješenja o dosudi, zbog čega ju je prvostepeni sud odbacio kao neblagovremenu rješenjem od 31. oktobra 2016. godine. Izvršenik je protiv tog rješenja o odbačaju žalbe izjavio dozvoljenu žalbu o kojoj podnosilac zahtjeva treba da odluči u predmetu koji se kod podnosioca zahtjeva vodi pod brojem 72 0 I 019851 16 Gž 2.

b) Navodi iz zahtjeva

6. Podnosilac zahtjeva smatra da odredba člana 93. stav 4. ZIPRS (u daljnjem tekstu: sporna odredba) nije kompatibilna odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i članu 14. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: MPGPP). Naime, podnosilac zahtjeva navodi da nije sporno, odnosno da je očigledno, da je predmetno pitanje u neposrednoj vezi s pravom na pravično suđenje pred sudom, koje je zagarantirano prethodno navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije te MPGPP. Dalje je istakao da pravičnog suđenja nema ako nema pristupa sudu, te da taj pristup mora biti suštinski, a ne samo formalan. Naveo je da u praksi postoje određena ograničenja tog pristupa, npr. zbog zastarjelosti ili ograničenja pristupa maloljetnicima ili duševno bolesnim licima, ali se ni takvim ograničenjima ne smije ugroziti, a kamoli povrijediti sama suština prava na suđenje. Podnosilac zahtjeva zaključuje da se spornom odredbom povređuje sama suština prava na suđenje, u odsustvu kojeg nema ni pravičnog suđenja u bilo kom sudskom postupku, pa tako ni u izvršnom sudskom postupku. Smatra da pravično suđenje izostaje kada zakonodavac, kao u konkretnom slučaju, propiše da se sudska odluka (o dosudi), kojom se dotadašnji vlasnik nekretnine razvlašćuje tako što se ista nekretnina dosuđuje drugom licu, ne dostavlja nijednom od njih lično, već se samo stavlja na oglasnu tablu suda. U takvoj situaciji, po mišljenju podnosioca zahtjeva, zakonom se nameće ne samo neproporcionalan već i neopravdan i nelegitiman zahtjev da ta lica praktično moraju sve vrijeme biti prisutna kod oglasne table suda kako bi samo na takav način saznala za takvu sudsku odluku. Ako tako ne postupe, kako je naveo podnosilac zahtjeva, izgubit će prema važećem zakonskom "rješenju" pravo na žalbu. Time im se, po ocjeni podnosioca zahtjeva, eklatantno i protivpravno uskraćuje sama suština prava na suđenje, a time i pravo na pravično suđenje.

7. Sporna odredba je, smatra podnosilac zahtjeva, inkompatibilna s navedenim hijerarhijski višim pravnim propisima, ali je i iracionalna ako se uzme u obzir prethodno izložena argumentacija. Protivpravnost i iracionalnost sporne odredbe, kako je istaknuto, ne mogu se nadomjestiti time što iz nje proizlazi da se učesnicima u ovom postupku prethodno dostavlja zaključak o prodaji nekretnine. Naime, rješenje o dosudi nekretnine je sudska odluka protiv koje je, za razliku od zaključka (član 12. stav 6. ZIPRS), zakonom dozvoljeno izjavljivanje žalbe, pa ako je tako, a jeste, onda je pravu na pravično suđenje jedino inherentno da se ta odluka (rješenje o dosudi nekretnine) prethodno dostavi strankama, a ne da se uspostavlja neustavna fikcija da je dovoljno da se takva odluka samo stavi na oglasnu tablu suda i da se po proteku tri dana od toga smatra (neustavna fikcija) da je izvršena njena dostava svim učesnicima u postupku, pa tako i onima o čijim imovinskim (građanskim) pravima je njome odlučeno.

8. Podnosilac zahtjeva je u zaključku istakao da je pravu na pravično suđenje inherentno jedino to da se zakonom propiše da se navedene sudske odluke dostavljaju strankama o čijim pravima i pravnim interesima je odlučivano tom odlukom, a ne da se propiše da se sudska odluka dostavlja samo njenim stavljanjem na oglasnu tablu suda i da rok za žalbu protiv te odluke počinje teći po proteku određenog broja dana (ovdje tri dana) od dana isticanja sudske odluke na oglasnoj tabli suda. Svako drugo poimanje, po mišljenju podnosioca zahtjeva, vodi u kršenje ljudskog i građanskog prava na pravično suđenje, što se ne može opravdati bilo kakvim javnim interesom.

c) Odgovor na zahtjev

9. Narodna skupština RS u odgovoru na zahtjev istakla je da nisu osnovani navodi podnosioca zahtjeva da je sporna odredba u suprotnosti sa članom II/3.e) Ustava BiH i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Dalje je navedeno da je puno pravo i obaveza zakonodavca da, kao što je to i učinio donoseći ZIPRS pa i spornu odredbu, definira pravni okvir postupanja subjekata prava u konkretnoj stvari u izvršnom postupku. Ove okvire definira zakonodavac rukovodeći se javnim interesom i razlozima cjelishodnosti. Izvršni postupak, kako je dalje navedeno, predstavlja sveobuhvatno provođenje prinudnog ostvarenja potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava. Posmatrajući spornu odredbu u domenu određenog postupka, Narodna skupština RS smatra da je uočljivo da konkretno pozitivno zakonsko rješenje udovoljava zahtjevima proporcionalnosti između interesa pojedinca i javnog interesa.

10. Dalje je navedeno da pravila o načinu dostavljanja koja su propisana spornom odredbom poznaju i drugi propisi, a posebno Zakon o stečaju ("Službeni glasnik RS" broj 16/16) u kojem je posebno regulirano da u slučaju prodaje – unovčenja nekretnine prodaja se vrši po pravilima ZIPRS. U tom smislu, kako je dalje istaknuto, u članu 25. stav 2. Zakona o stečaju je propisano da se dostava smatra izvršenom objavljivanjem na oglasnoj tabli suda, elektronskoj tabli suda i u "Službenom glasniku RS", uključujući i slučajeve za koje taj zakon propisuje ličnu dostavu. U stavu 6. navedenog člana je propisano da se dostava smatra izvršenom istekom pet radnih dana od dana objavljivanja. Također je u članu 156. Zakona o stečaju kojim je reguliran postupak unovčenja

nekretnina u stavu 7. propisano da ako skupština povjerilaca odbije da odredi uvjete i način unovčenja nekretnina stečajnog dužnika, nekretnine se unovčavaju u skladu s pravilima izvršnog postupka ako to nije u suprotnosti s odredbama navedenog zakona.

11. Dalje je navedeno da je zakonodavac također imao u vidu da se zaključak o prodaji nekretnina (član 82. ZIPRS) dostavlja strankama, zatim licima koja imaju prvenstveno pravo namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i tražioci izvršenja, licima koja imaju upisano pravo ili zakonsko pravo preče kupovine i nadležnom organu poreske uprave. Dakle, zaključak o prodaji se dostavlja svim zainteresiranim licima, tako da je članom 93. stav 1. istog zakona propisano da nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nekretninu kupcu (rješenje o dosudi). Ovakvim rješenjem se određuje da se prodana nekretnina predaje kupcu, a nadležnom organu da se pravo vlasništva upiše u korist kupca. Istaknuto je da rješenje o dosudi nije akt kojim se meritorno odlučuje o nečijem pravu vlasništva, već akt kojim se realizira već donesena odluka nadležnog organa i omogućuje prodaja u izvršnom postupku. Protiv navedenog rješenja nije dozvoljen prigovor, ali je dozvoljena žalba, s tim što se smatra da je takvo rješenje dostavljeno svim licima istekom trećeg dana od njegove objave na oglasnoj tabli. Narodna skupština RS smatra da sporna odredba ima svoj praktični značaj, jer bi zbog nemogućnosti da se svim strankama dostavi navedeno rješenje bilo dovedeno u pitanje okončanje izvršnog postupka. Istaknuto je da ZIPRS nudi povoljna i cjelishodna zakonska rješenja koja nisu u suprotnosti s Ustavom BiH i Evropskom konvencijom. S obzirom na iznesene činjenice, Narodna skupština RS je predložila da se odbije zahtjev podnosioca zahtjeva za ocjenu ustavnosti sporne odredbe, jer nije zasnovan na Ustavu BiH, Evropskoj konvenciji, kao i članu 14. stav 1. MPGPP.

IV. Relevantni propisi

12. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.
Sadržaj zakona

(1) Ovim zakonom uređuje se postupak po kojem sudovi u Republici Srpskoj sprovode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvršni postupak) ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na postupke izvršenja propisane posebnim zakonom.

Član 5. stav 1.
Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 10. stav 1.
Dostavljanje

(1)Po pravilima o dostavljanju tužbe iz Zakona o parničnom postupku dostavlja se rješenje po prijedlogu za izvršenje, rješenje po prigovoru na rješenje o izvršenju, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz člana 37. ovog zakona.

Član 12. stav 4.
Pravni lijekovi

(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.

Član 68.
Izvršne radnje

Izvršenje na nepokretnosti sprovodi se zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.

Član 80. stav 1.
Način utvrđivanja vrijednosti

(1) O načinu utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti sud će odlučiti zaključkom odmah nakon što donese rješenje o izvršenju. Ako je to potrebno, sud će prije donošenja zaključka održati ročište sa strankama.

(…).

Član 82. st. 1, 3. i 6.
Zaključak o prodaji

(1) Nakon sprovođenja postupka za utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti sud donosi zaključak o prodaji nepokretnosti kojim se utvrđuje vrijednost nepokretnosti i određuju način i uslovi prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja vrši putem javnog nadmetanja.

(3) Zaključak o prodaji objavljuje se na sudskoj oglasnoj tabli i po ocjeni suda na drugi odgovarajući način.

(6) Zaključak o prodaji dostavlja se strankama, licima koja imaju prvenstveno pravo namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i tražilac izvršenja, licima koja imaju upisano ili zakonsko pravo preče kupovine i nadležnom organu Poreske uprave.

Član 92. st. 1. i 8.
Polaganje cijene

(1) Ponuđač sa najvišom ponudom na ročištu plaća ukupnu prodajnu cijenu umanjenu za položeno obezbjeđenje, polaganjem cijene sudu u roku koji je sud odredio, a koji ne može biti duži od 30 dana od dana objavljivanja zaključka iz stava 6. člana 90. ovog zakona na sudskoj tabli.

(8) Ako je tražilac izvršenja kupac a ne postoje druga lica čija se potraživanja namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obavezan položiti cijenu sudu do visine svog potraživanja.

Član 93.
Predaja nepokretnosti kupcu

(1) Nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu (rješenje o dosudi).

(2) Rješenjem iz stava 1. ovog člana sud određuje da se nepokretnost preda kupcu, a zemljišno knjižnom sudu da se izvrši upis promjene prava svojine, te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno.

(3) Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor ali se može izjaviti žalba.

(4) Rješenje iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj tabli. Istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju.

Član 94.
Zaštita prava kupca

Ukidanje ili preinačenje rješenja o izvršenju poslije sprovođenja rješenja o dosudi nepokretnosti nema uticaja na pravo svojine kupca stečeno po odredbama člana 93. ovog zakona.

Član 96.
Namirenje tražilaca izvršenja

Kade se pristupa namirenju

Sud pristupa namirenju tražilaca izvršenja odmah nakon donošenja rješenja o dosudi.

V. Dopustivost

13. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.

Član VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

14. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Okružni sud u Banjaluci (sudija Milan Blagojević), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7-14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11). Imajući u vidu odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je ovaj zahtjev dopustiv zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev ne bi bio dopustiv.

VI. Meritum

15. Podnosilac zahtjeva traži da Ustavni sud odluči o kompatibilnosti sporne odredbe ZIPRS sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i članom 14. stav 1. MPGPP.

16. Sporna odredba ZIPRS glasi:

Član 93. stav 4.

(4) Rješenje iz stava 1. ovog člana (rješenje o dosudi) objavljuje se na oglasnoj tabli. Istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

19. Ustavni sud zapaža da podnosilac zahtjeva problematizira spornu odredbu zbog toga što se rješenje o dosudi ne dostavlja lično strankama ni bilo kojim drugim učesnicima u postupku o čijim se pravima i interesima odlučivalo, te da se nakon proteka tri dana od isticanja na oglasnoj tabli suda smatra da je navedeno rješenje dostavljeno svim licima kojima se prema zakonu rješenje o dosudi dostavlja i da od tada teče rok za žalbu. Ustavni sud dalje zapaža da se rješenje o dosudi dostavlja […] svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju. Nadalje, shodno članu 82. stav 6. ZIPRS zaključak o prodaji nekretnine se dostavlja […] strankama, licima koja imaju prvenstveno pravo namirenja ili pravo namirenja istog ranga kao i tražilac izvršenja, licima koja imaju upisano ili zakonsko pravo preče kupovine i nadležnom organu Poreske uprave, što u konkretnom slučaju znači da se navedenim licima dostavlja i rješenje o dosudi.

20. Ustavni sud ističe da je Narodna skupština RS kao donosilac sporne odredbe u svom odgovoru navela da se kao zakonodavac rukovodila javnim interesom i razlozima cjelishodnosti. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da je javni interes prepoznat u potrebi da se izvršni postupak okonča na način koji je hitan, efikasan i ekonomičan s jedne strane, a da pri tome s druge strane nije stavljen pretjeran teret na zainteresirana lica koja imaju pravo i interes za izjavljivanje žalbe protiv konkretnog rješenja o dosudi.

21. Ustavni sud zapaža da predmetni zahtjev pokreće pitanje procesnih garancija stranaka u vezi s pravom na izjavljivanje žalbe s jedne strane, i načela hitnosti izvršnog postupka s druge strane, u smislu da se prinudno ostvarenje potraživanja na zahtjev tražioca izvršenja izvrši u što kraćem roku. Međutim, iako je načelo hitnosti posebno izraženo u izvršnom postupku, po ocjeni Ustavnog suda navedeno načelo se ne bi moglo tumačiti na način da prevagne samu suštinu prava na fer i pravično suđenje, u smislu osnovnih procesnih garancija strana u postupku pred sudovima.

22. Odredbom člana 5. ZIPRS kao osnovno načelo izvršnog postupka propisano je načelo hitnosti. Navedeno načelo u izvršnom postupku se ogleda kroz propisivanje kraćih rokova za preuzimanje pojedinih izvršnih radnji bilo od stranaka ili suda. U suštini radi se o zahtjevu iskazanom u načelima ekonomičnosti i efikasnosti izvršnog postupka, te pravovremenosti pružanja pravne zaštite tražiocu izvršenja, te je u dosadašnjoj pravnoj teoriji isticano da je hitnost postupanja primarno interes tražioca izvršenja, indirektno i izvršenika, jer se smanjuju troškovi i brzo otklanja neizvjesnost u pravnoj poziciji subjekata.

23. Na navedeno načelo Ustavni sud je ukazivao u svojim odlukama u kojima je naglašavao da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno, kako je to propisano odredbom člana 5. ZIPRS (vidi, Ustavni sud, AP 5668/14 od 14. maja 2015. godine, stav 26, AP 5401/14 od 24. aprila 2015. godine, stav 24, AP 5156/14 od 17. marta 2015. godine, stav 23, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenim predmetima Ustavni sud je utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog toga što izvršni postupak nije okončan u razumnom roku.

24. Međutim, i pored navedenog načela hitnosti koje je neprikosnoveno u izvršnom postupku za Ustavni sud se postavlja pitanje proceduralnih garancija u pogledu prava na izjavljivanje žalbe prema članu 93. stav 3. ZIPRS (Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor, ali se može izjaviti žalba). S tim u vezi Ustavni sud zapaža da "pravo žalbe višem sudu nije definirano niti se podrazumijeva u članu 6. stav 1. Evropske konvencije". Međutim, ako je žalba omogućena i bila je podnesena, a sud tog stepena pozvan da "utvrdi" činjenice, prvi stav člana 6. Evropske konvencije je primjenjiv (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Delcourt protiv Belgije, presuda od 17. januara 1970. godine, Serija A, broj 11, str. 14-15). Ustavni sud ističe da, iako član 6. stav 1. Evropske konvencije ne podrazumijeva pravo žalbe višem sudu, ako se zakonom ovo pravo propiše onda se moraju osigurati garancije za njegovu dosljednu primjenu, putem jasne i precizne norme.

25. Evropski sud za ljudska prava je u odluci Muscat protiv Malte naveo da Sud ponavlja da član 6. Konvencije ne obavezuje države ugovornice da formiraju apelacione sudove. Međutim, tamo gdje takvi sudovi postoje, moraju se poštovati zahtjevi člana 6, tako da se na primjer garantira parničnim strankama djelotvorno pravo na pristup sudu za utvrđivanje njihovih "građanskih prava i obaveza". "Pravo na sud", čiji jedan aspekt čini i pravo na pristup, nije apsolutno, ono podliježe ograničenjima koja su dozvoljena implicitno, naročito kada se radi o uvjetima dopustivosti žalbe, budući da po svojoj prirodi poziva na reguliranje od države koja uživa određeno polje diskrecijskog odlučivanja u ovom pogledu. Međutim, ova ograničenja ne smiju ograničavati ili smanjivati pristup lica na takav način ili u takvoj mjeri da sama suština prava bude narušena (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Muscat protiv Malte, presuda od 17. jula 2012. godine, tačka 42). Pravila kojima se uređuju formalni koraci koje treba preduzeti, te rokovi kojih se treba pridržavati prilikom podnošenja žalbe, usmjereni su na pravilno izvršavanje pravde i poštovanje, naročito principa pravne sigurnosti. S obzirom na to da je to tako, pravila o kojima se radi, ili način na koji se primjenjuju, ne bi trebali da spriječe parnične stranke da koriste dostupni pravni lijek. Međutim, oni kojih se to tiče moraju očekivati primjenu tih pravila. Obavezujuće je za zainteresirano lice da pokaže posebnu pažljivost u odbrani svojih interesa (op. cit. Muscat protiv Malte, tačka 44).

26. Ustavni sud naglašava da zakonske odredbe, koje reguliraju pitanje rokova, moraju i stvarno dati mogućnost građaninu da ostvari svoje određeno pravo, čijim istekom gubi mogućnost ostvarivanja tog prava. Taj rok mora biti realan (vidi, Ustavni sud, AP 1524/06 od 8. novembra 2007. godine, stav 33, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

27. U pogledu sporne odredbe, Ustavni sud zapaža da je tom odredbom zakonodavac propisao da se istekom trećeg dana od dana isticanja rješenja o dosudi na oglasnoj tabli suda smatra da je to rješenje dostavljeno svim licima kojima se prema zakonu rješenje dostavlja. Nadalje, članom 12. stav 4. ZIPRS je propisano da se žalba protiv rješenja može izjaviti u roku od osam dana od dana dostave. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da zakonodavac pretpostavlja obavezu za sva lica koja imaju interes da ulože žalbu protiv rješenja o dosudi da prate datum isticanja rješenja na oglasnoj tabli (a da pri tome nemaju nikakvih vremenskih indikacija kada će se to dogoditi), kako bi utvrdili početak roka za žalbu. Dakle, isticanje rješenja o dosudi na oglasnoj tabli suda je zapravo neizvjesni događaj za koji nije određen precizan datum kada će se dogoditi. Imajući u vidu da se rješenje o dosudi donosi nakon polaganja cijene (član 93. stav 1. ZIPRS), zatim da je za polaganje cijene propisan rok koji određuje sud, a koji ne može biti duži od 30 dana od dana objavljivanja zaključka o prodaji (član 92. stav 1. ZIPRS), Ustavni sud zapaža da su u navedenom periodu, koji je vremenski neizvjestan, zainteresirana lica dužna da svakodnevno provjeravaju oglašavanje rješenja o dosudi na oglasnoj tabli kako bi sačuvali rok za žalbu. Ustavni sud smatra da je zbog neizvjesnosti kada će rješenje o dosudi biti oglašeno na oglasnoj tabli suda na zainteresirana lica stavljen prekomjeran teret u osiguranju procesnih garancija za izjavljivanje propisanog pravnog lijeka. Polazeći od toga da je spornom odredbom propisano da se istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se prema zakonu rješenje dostavlja, a da pri tome nema elemenata koji bi učinili izvjesnim vrijeme oglašavanja ili propisivanja da će ono biti određeno na drugi odgovarajući način, Ustavni sud smatra da sporna odredba nije u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije u smislu osiguranja procesnih garancija za izjavljivanje pravnog lijeka. Po mišljenju Ustavnog suda nije sporno isticanje predmetnog rješenja na oglasnoj tabli suda koje propisuje sporna odredba. Međutim, takva odredba sama za sebe bez bilo kakvog određenja koje bi indiciralo izvjesnost datuma postavljanja rješenja na oglasnoj tabli, i s tim u vezi računanja roka za žalbu, predstavlja pretjeran teret za stranke i druge učesnike postupka koji su zainteresirani za izjavljivanje žalbe.

28. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da osporena odredba nije u skladu s odredbom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i odredbom člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

29. U odnosu na navode o povredi člana 14. stav 1. MPGPP, Ustavni sud zapaža da je navedenom odredbom pored ostalog utvrđeno da svako lice ima pravo da njegov slučaj bude raspravljen … pred nadležnim … sudom … koji odlučuje o osnovanosti svake optužbe podignute protiv njega u krivičnim stvarima ili o osporavanju njegovih građanskih prava i obaveza. S obzirom na to da navedena prava u svojoj suštini korespondiraju s garancijama sadržanim u članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije, a da su ti navodi podnosioca zahtjeva već detaljno ispitani u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ih posebno ispituje i u odnosu na spomenutu odredbu MPGPP.

VII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da je član 93. stav 4. Zakona o izvršnom postupku RS suprotan pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zato što propisuje da se istekom trećeg dana od dana oglašavanja rješenja na oglasnoj tabli suda smatra da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se ono po zakonu dostavlja, a da pri tome nema elemenata koji bi učinili izvjesnim vrijeme oglašavanja na oglasnoj tabli kako bi se osigurale procesne garancije zainteresiranim licima za izjavljivanje pravnog lijeka koji je zakonom propisan.

31. Na osnovu čl. 59. st. (1) i (2) i 61. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.