Službeni glasnik BiH, broj 45/20

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5252/18, rješavajući apelaciju Boška Đaića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 2. jula 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Boška Đaića, Vesne Đaić-Škondrić i Tanje Đaić-Knežić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 213000 18 Gž 2 od 26. juna 2018. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Boško Đaić, Vesna Đaić-Škondrić i Tanja Đaić-Knežić (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelantica i trećeapelantica ili apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Dragan Stupar i Aleksandar Čorni iz Banje Luke, podnijeli su 13. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 213000 18 Gž 2 od 26. juna 2018. godine. Apelanti su 11. juna 2019. godine dopunili apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Željka Đekića (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 13, odnosno 16. januara 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju, a 13. januara i 5. maja 2020. godine od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da dostavi dodatnu dokumentaciju.

3. Okružni sud je 22. januara 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok izvršenik nije dostavio odgovor u ostavljenom roku. Osnovni sud je 20. januara i 26. maja 2020. godine dostavio traženu dokumentaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Tok postupka

5. Prvoapelant, kao tražilac izvršenja, 16. aprila 2015. godine podnio je prijedlog za izvršenje na osnovu notarski obrađene izvršne isprave - notarski ovjerenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj OPU 460/2011 od 21. septembra 2011. godine, zaključenog između prvoapelanta, kao zakupodavca, i izvršenika, kao zakupoprimca (u daljnjem tekstu: ugovor o zakupu), protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja za period korištenja poslovnog prostora od 1. januara 2013. godine do 1. marta 2015. godine, te je kao predmet i sredstvo izvršenja predložena zabilježba izvršenja u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu, utvrđivanje vrijednosti i prodaja nekretnina upisanih na ime izvršenika, te namirenje prvoapelanta uplatom cjelokupnog iznosa dobijenog prodajom u korist prvoapelanta.

6. Prvoapelant je ugovorom o poklonu prenio raspolaganje na nekretninama (koje su bile predmet ugovora o zakupu ) na drugoapelanticu i trećeapelanticu, svakoj po jednu polovinu, kojim su prenesena i potraživanja koja su upisana u određeni zemljišnoknjižni uložak, u kojem je konstatirana zabilježba postojanja predmetnog ugovora.

7. Nakon toga prvoapelant je 9. novembra 2015. godine uredio prijedlog za izvršenje proširujući ga na drugoapelanticu i trećeapelanticu, kao treća lica, predlažući da se na osnovu izvršne isprave notarskog otpravka originala – predmetnog ugovora odredi izvršenje protiv izvršenika radi naplate duga na ime zakupnine za period od 1. januara 2013. do 31. oktobra 2015. godine (mjesečnu zakupninu u određenom novčanom iznosu) zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnina upisanih na ime izvršenika.

8. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 213000 15 I od 2. decembra 2015. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

9. Postupajući po prigovoru izvršenika, Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 213000 15 I od 5. septembra 2016. godine usvojio prigovor izvršenika, obustavio predmetno izvršenje u cijelosti i ukinuo sve provedene izvršne radnje, nalazeći da izvršna isprava – predmetni ugovor o zakupu nije podobna izvršna isprava na osnovu koje bi se provelo predloženo izvršenje.

10. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 213000 16 Gž od 22. septembra 2017. godine uvažio žalbu apelanata, ukinuo rješenje Osnovnog suda i predmet vratio istom sudu na ponovni postupak.

11. U obrazloženju rješenja Okružni sud je citirao član 85. stav 1. Zakona o notarima, te ocijenio sadržaj ove odredbe u vezi sa priloženom izvršnom ispravom - ugovorom o zakupu u vezi sa odredbom čl. 6, 18. i člana 24. stav 5. predmetnog ugovora, kojim je utvrđen iznos mjesečne naknade zakupnine za zakup poslovnog prostora, te pristanak izvršenika neposrednom izvršenju radi plaćanja novčane tražbine bez odgađanja iz cjelokupne svoje imovine. Slijedom navedenog, prema mišljenju Okružnog suda, priložena izvršna isprava u ovom izvršnom postupku ima svojstvo izvršnosti u smislu odredbe člana 23. stav 1. tačka 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) u vezi sa odredbom člana 27. stav 1. ZIP-a.

12. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 01213000 17 1 2 od 26. januara 2018. godine kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju, te je rješenje o izvršenju izmijenio u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnog duga i zakonske zatezne kamate na glavni dug, te predmet izvršenja, tako da rješenje o izvršenju u tom dijelu glasi: na prijedlog apelanata za izvršenje na osnovu izvršne isprave – ugovora o zakupu određuje se izvršenje protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja prvoapelanta na ime zakupnine za period od 1. januara 2013. godine do 30. aprila 2015. godine u određenom novčanom iznosu, uvećanom za zakonsku zateznu kamatu u određenom novčanom iznosu, zabilježbom izvršenja, procjenom i prodajom nekretnina izvršenika i prenosom sredstava dobijenih prodajom tih nekretnina na račun prvoapelanta (stav I). Rješenjem je, dalje, određeno da se obustavlja predmetno izvršenje u dijelu koji se odnosi na potraživanja drugoapelantice i trećeapelantice po osnovu zakupnine za mjesece: maj, juni, juli, august i septembar 2015. godine, jer je u tom dijelu izvršna tražbina u međuvremenu izmirena (stav II). Rješenjem je utvrđeno da je izvršenje određeno rješenjem o izvršenju u dijelu koji se odnosi na određene nekretnine izvršenika pravosnažno obustavljeno Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 213000 15 I od 8. juna 2016. godine, jer je prvoapelant podneskom od 10. maja 2016. godine u tom dijelu povukao svoj prijedlog za izvršenje na tom predmetu izvršenja (stav III). Također je određeno da u preostalom dijelu rješenje o izvršenju ostaje neizmijenjeno, te je u tom dijelu prigovor izvršenika odbijen (stav IV).

13. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je prvoapelant sa izvršenikom zaključio ugovor o zakupu koji je notarski ovjeren, te da se tim ugovorom (član 6) izvršenik obavezao da će plaćati prvoapelantu određeni mjesečni iznos na ime mjesečne zakupnine za korištenje određenog poslovnog prostora i zakonsku zateznu kamatu na dospjela neplaćena potraživanja za sve vrijeme dužničke docnje (član 7. stav 3. predmetnog ugovora). Osnovni sud je istaknuo da predmetni ugovor o zakupu, u smislu člana 23. stav 3. ZIP-a, predstavlja izvršnu ispravu. Također je istaknuo i da nije sporno da izvršenik prvoapelantu nije redovno izmirivao svoje obaveze iz predmetnog ugovora. Sud je ukazao da je iznos neizmirenih obaveza izvršenika prema prvoapelantu kako po osnovu glavnog duga, tako i po osnovu zakonske zatezne kamate na glavni dug utvrdio kao u tački I izreke rješenja, na osnovu isprava koje se nalaze u spisu ovog izvršnog predmeta, a posebno na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke. Dalje, prema mišljenju Osnovnog suda, prigovor izvršenika u dijelu u kojem navodi da je dio potraživanja prvoapelanta izmiren je osnovan, jer je, prema uplatnicama koje se nalaze u spisu ovog izvršnog predmeta, izvršenik u međuvremenu izmirio zakupnine za mjesece: maj, juni, juli, august i septembar 2015. godine. Dalje je ocijenio kao neosnovan prigovor izvršenika u dijelu u kojem osporava aktivnu legitimaciju apelanata. S tim u vezi, obrazložio je da je prvoapelant ovlašten da zahtijeva naplatu neizmirenih mjesečnih zakupnina, koje pravo mu je dato neposredno izvršnom ispravom, dok drugoapelantica i trećeapelantica to pravo crpe iz tačke 4. ugovora o poklonu, te su aktivno legitimirane u ovom izvršnom postupku i, u smislu člana 30. stav 1. ZIP-a, imale su pravo da zahtijevaju naplatu neizmirenih mjesečnih zakupnina koje u momentu podnošenja prijedloga za izvršenje nisu bile izmirene, a koje je izvršenik u međuvremenu izmirio. Osnovni sud je ocijenio kao neosnovan i prigovor litispendencije za potraživanja obuhvaćena tužbom u parnici koja je u toku pred Osnovnim sudom u predmetu broj 183466 14 P a za period od 1. novembra 2013. godine do 1. februara 2015. godine, jer u izvršnom postupku nema presuđene stvari, niti litispendencije.

Osporeno rješenje

14. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 213000 18 Gž 2 od 26. juna 2018. godine, uvažavanjem žalbe izvršenika i povodom žalbe apelanata, a po službenoj dužnosti, preinačeno je rješenje Osnovnog suda od 26. januara 2018. godine tako što se prigovor izvršenika usvaja, rješenje o izvršenju stavlja van snage, te se ukidaju sve provedene radnje i odbija prijedlog za izvršenje.

15. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je, saglasno odredbi člana 23. stav 1. tačka 3.

ZIP-a, izvršna isprava izvršna notarska isprava, što, u skladu sa odredbom člana 102. stav 1. Zakona o notarima, predstavlja otpravak originala u svrhu izvršenja. Dalje je naveo da iz odredbe člana 85. stav 1. Zakona o notarima proizlazi da su notarski obrađene isprave izvršne isprave ukoliko su sačinjene u propisanoj formi i ako su sastavljene o nekom pravu potraživanja koje ima za predmet plaćanje neke određene sume novca, ili davanje određene količine drugih zamjenjivih stvari ili vrijednosnih papira, a dužnik je pristao u ispravi na izvršenje bez odgađanja.

16. Okružni sud je ukazao da je notar dužan da u postupku izdavanja otpravka u svrhu izvršenja pribavi dokaze o ispunjenju uvjeta za izvršnost originala notarske isprave. Dalje je ukazao, da bi sud mogao u rješenju o izvršenju naznačiti izvršnu notarsku ispravu, tražioca izvršenja, izvršenika, potraživanje, sredstvo i predmet izvršenja, prilikom sačinjavanja notarske isprave notar mora voditi računa o tome da nije moguće paušalno podvrgavanje izvršenju. Istaknuo je da, ako predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze nisu dovoljno precizirani samom ispravom i potvrdom otpravka originala u svrhu izvršenja, za izvršenje ne bi bilo dovoljno da notar na takvu notarsku ispravu stavi samo štambilj sa tekstom "otpravak originala u svrhu izvršenja". Dalje je naveo, da bi tražilac izvršenja u izvršnom postupku mogao dokazati ispunjenje uvjeta za izvršnost notarski obrađene isprave, otpravak u svrhu izvršenja treba da sadrži: štambilj sa tekstom "otpravak originala u svrhu izvršenja", potvrdu notara da je to otpravak originala u svrhu izvršenja sa bilješkom o izvršnosti u kojoj će notar u što kraćem tekstu označiti tražioca izvršenja, izvršenika, potraživanje, sredstvo i predmet izvršenja sa identičnim sadržajem tih elemenata kao u ugovoru, te da će navesti, ako je potraživanje u jednom dijelu ostvareno, koji dio ostaje za izvršenje. Osnovni sud je ukazao da se dospjelost potraživanja dokazuje notarskom javnom izvršnom ispravom (član 26. stav 2. ZIP-a), a notar je dužan, u skladu sa slobodnom voljom stranaka, u notarskoj ispravi da precizira dospjelost potraživanja da bi izvršni sud mogao provesti postupak izvršenja. Istaknuo je i da notarska isprava postaje izvršna ako je protekao ugovoreni rok protekom posljednjeg ugovorenog dana za ispunjenje potraživanja, a notar će u otpravku originala notarske isprave u svrhu izvršenja naznačiti da li je protekao ugovoreni rok za ispunjenje potraživanja, navesti posljednji dan za ispunjenje potraživanja i navesti da je time isprava postala izvršna. Također je istaknuo da, ako notarska isprava ne bi sadržavala rok dospjelosti potraživanja, bila bi nepodobna za izvršenje.

17. Okružni sud je naveo da iz sadržaja potvrde notara broj OPU-567/2015 od 22. septembra 2015. godine proizlazi da se potvrdom potvrđuje da je otpravak originala u svrhu izvršenja – predmetnog ugovora o zakupu kao notarski obrađene isprave, a koji se sastoji od osam stranica sa prilozima pobrojanim na strani 7, koje je notar uporedila sa originalom koji se nalazi u spisu, arhiviranom u depou Arhiva Republike Srpske, utvrdila da on prema obliku, formi i sadržaju u cijelosti odgovara originalu, te da u pravnom prometu zamjenjuje original. Ocjenjujući sadržaj označene potvrde, Okružni sud je zaključio da otpravak originala u svrhu izvršenja koji je sačinio notar broj OPU-567/2015 od 22. septembra 2015. godine ne ispunjava uvjete izvršne notarske isprave u smislu odredbe člana 23. stav 1. tačka 3. ZIP-a. S tim u vezi, obrazložio je da se njome samo potvrđuje da otpravak originala u svrhu izvršenja odgovara originalu predmetnog ugovora, ali da ne sadrži elemente izvršne notarske isprave u svrhu neposrednog podvrgavanja izvršenju, jer ne sadrži bilješku o izvršnosti sa kratkim tekstom potrebnim radi identifikacije notarske isprave, ne sadrži predmet, sredstvo i obim obaveze koji mora biti definiran otpravkom originala u svrhu izvršenja, ne sadrži da li je za neki period potraživanje ostvareno, a ako jeste, koji dio ostaje za izvršenje, ne sadrži preciziranu dospjelost potraživanja tražilaca izvršenja, niti je notar u potvrdi naznačio kada je protekao ugovoreni rok za ispunjenje potraživanja. Istaknuo je da notarski izvršna isprava koja ne sadrži rok dospjelosti potraživanja nije podobna za izvršenje. Okružni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju predmet izvršenja dug po osnovu zakupnine za korištenje poslovnog prostora, te da zakupnina predstavlja povremeno potraživanje i da dospijeva saglasno ugovorenim odredbama. Slijedom iznesenog, Okružni sud je zaključio da otpravak originala u svrhu izvršenja koji je izdao notar pod poslovnim brojem OPU-567/2015 od 22. septembra 2015. godine nije podoban za izvršenje u smislu odredbe člana 27. stav 1. ZIP-a. Stoga, prema mišljenju Okružnog suda, ni potraživanje drugoapelantice i trećeapelantice, koje se veže za potraživanje iz predmetnog ugovora, a koje zasnivaju na ovjerenom prijepisu originala Ugovora o poklonu broj OPU-1484/2015 od 7. oktobra 2015. godine, koji je sačinio notar, ne može biti podobna notarski izvršna isprava, te im ne može dati legitimaciju u smislu odredbe člana 23. stav 1. tačka 3. ZIP-a u vezi sa odredbom člana 85. stav 1. i člana 102. stav 1. Zakona o notarima. Pri tome je naveo da treba imati u vidu da žalba izvršenika ukazuje da se kod prvostepenog suda vodi parnični postupak pod brojem 71 0 P 183466 14 P za ista potraživanja koja su u ovom postupku predmet prinudnog izvršenja između istih stranaka.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava kojim se dovodi u pitanje pravna sigurnost. Apelanti ukazuju da je isto sudsko vijeće Okružnog suda, u svojoj prethodnoj odluci u istom postupku, preispitivalo istu izvršnu ispravu i da je zauzelo suprotan stav u odnosu na onaj iz osporene odluke. Ističu da su u predmetnom ugovoru jasno označeni visina zakupnine i rokovi plaćanja na osnovu koga je notar potvrdio otpravak originala u svrhu izvršenja, te da je vještak finansijske struke u izvršnom postupku na osnovu njega precizno izračunao visinu dospjelih i neisplaćenih obaveza. Osim toga, ukazuju da Okružni sud u obrazloženju rješenja kao razloge svoje odluke navodi sadržaj članka koji je objavio bivši notar Irina Mojović u stručnom časopisu "Pravna riječ" broj 28/2011, a koje nije ni označio kao preuzeti citat (tačka 16. Odluke). S tim u vezi, ističu da taksativno navedene radnje koje notar "mora" preduzeti nisu propisane nijednom važećom zakonskom, niti podzakonskom odredbom i da prelazi granice slobodne sudijske ocjene. Apelanti smatraju da, ako je neka zakonska norma nejasna ili nepotpuna, prema ustavu, autentična tumačenja zakonskih odredaba daje zakonodavac.

19. U dopuni apelacije apelanti navode da je u stručnom časopisu za ekonomiju i pravo ZIPS broj 1402 za mart 2019. godine objavljen rad autorice, prof. dr. Ranke Račić pod nazivom "Notarska izvršna isprava" u kojem su izneseni potpuno suprotni stavovi u odnosu na stavove iz osporene odluke i u kojem je osporena odluka navedena kao primjer arbitrarnosti u sudskom odlučivanju (navedeni rad je dostavljen uz dopunu).

b) Odgovor na apelaciju

20. Okružni sud smatra da je apelacija neosnovana. Ističe da je u osporenoj odluci dao razloge za svoje odlučenje. Smatra da se ne radi o dva različita stava prema istom pitanju podobnosti izvršne isprave, imajući u vidu da prethodnom odlukom nije meritorno odlučeno, te da ne može utjecati na osporenu odluku koja je donesena nakon što su otklonjeni nedostaci koje je sud u prethodnom rješenju naložio.

V. Relevantni propisi

21. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 43/17 - OUSBiH, 90/17 - OUSBiH, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) U konkretnom slučaju primjenjuje se nezvanično prečišćeni tekst Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka. Relevantne odredbe Zakona, dostupne na srpskom jeziku, glase:

Primjena odredaba drugih zakona

Član 21. stav (1)

(1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Izvršna isprava

Član 23. stav (1) tačka 3) i stav (3)

(1) Izvršne isprave su:

3) izvršna notarska isprava,

(3) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u

Bosni i Hercegovini.

Izvršnost poravnanja

Član 26. st. (1) i (2)

(1) Sudsko, odnosno upravno poravnanje izvršno je ako je potraživanje koje se prema njemu treba ispuniti dospjelo.

(2) Dospjelost potraživanja dokazuje se zapisnikom o poravnanju, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom ispravom.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje

Član 27.

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

(2) Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uslov da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu.

(4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne primjenjuju se u postupku izvršenja na osnovu izvršne isprave notara.

Prelaz potraživanja ili obaveze

Član 30. stav (1)

(1) Izvršenje se određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo. Ako se prenos ne može dokazati na taj način, stranke svoja prava vezana za prenos potraživanja mogu dokazivati samo u parničnom postupku.

22. Zakon o notarima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 86/04, 2/05, 74/05, 76/05 - ispravka, 91/06, 37/07, 74/07 – OUS, 50/10, 78/11, 20/14, 68/17 i 82/19)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o notarima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br.

86/04, 2/05, 74/05, 76/05 - ispravka, 91/06, 37/07, 74/07 – OUS, 50/10, 78/11 i 20/14), koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 85. st. (1) i (3) Izvršna isprava

(1) Notarski obrađene isprave su izvršne isprave ukoliko su sačinjene u propisanoj formi i ako su sa stavljene o nekom pravu potraživanja, koje ima za predmet plaćanje neke određene sume novca ili davanje određene količine drugih zamjenjivih stvari ili vrijednosnih papira, a dužnik je u ispravi pristao na izvršenje bez odlaganja.

(3) Za izvršnost isprava iz st. 1. i 2. ovog člana nije potrebna nikakva dalja aktivnost izvršnog suda.

Član 100. st. (1) i (2) Otpravak izvornika

(1) Kad notar sačini izvornik, obavezan je strankama izdati otpravak izvornika.

(2) Otpravak mora po obliku, formi, sadržaju i drugim pitanjima u cjelini odgovarati izvorniku, mora biti označen kao otpravak i u pravnom prometu zamjenjuje izvornik.

Član 102. stav (1)
Otpravak izvornika u svrhu izvršenja

(1) Otpravak izvornika u svrhu izvršenja izdaje se licima koja su u izvorniku označena kao povjerioci, odnosno njihovim pravnim sljednicima, pod uvjetom da je dokazano ispunjenje uvjeta za izvršnost izvornika.

23. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

6a. Postupak za rješavanje spornog pravnog pitanja

Član 61a.

Ako u postupku pred prvostepenim sudom u većem broju predmeta postoji potreba da se zauzme stav prema spornom pravnom pitanju koje je od značaja za odlučivanje o predmetu postupka pred prvostepenim sudovima, prvostepeni sud će, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke, zahtjevom pokrenuti postupak pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) radi rješavanja spornog pravnog pitanja.

Sud koji je pokrenuo postupak za rješavanje spornog pravnog pitanja dužan je da zastane sa postupkom dok se ne okonča postupak pred Vrhovnim sudom.

VI. Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 I

213000 18 Gž 2 od 26. juna 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje zastupnici apelanata su primili 17. jula 2018. godine a apelacija je podnesena 13. septembra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

28. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

31. Ustavni sud, prije svega, konstatira da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji su apelanti, kao tražioci izvršenja, pokrenuli na osnovu izvršne notarske isprave radi naplate novčanog potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelanti u predmetnom postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga će Ustavni sud ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijevaju navedene odredbe.

32. Ustavni sud zapaža da apelanti, u suštini, problematiziraju način na koji je Okružni sud tumačio i primijenio odredbe ZIP-a i Zakona o notarima u pogledu dozvole izvršenja na osnovu izvršne notarske isprave.

33. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

34. Dakle, Ustavni sud se, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na mogućnost da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, tačka 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelanti problematiziraju, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.

35. Ustavni sud podsjeća da je Okružni sud osporenom odlukom usvojio prigovor izvršenika, rješenje o izvršenju stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje i odbio prijedlog apelanata za izvršenje, smatrajući da otpravak originala u svrhu izvršenja koji je sačinio notar broj OPU-567/2015 od 22. septembra 2015. godine ne ispunjava uvjete izvršne notarske isprave u smislu odredbe člana 23. stav 1. tačka 3. ZIP-a. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke ukazao na odredbe člana 23. stav 1. tačka 3. ZIP-a i člana 85. stav

1. i člana 102. stav 1. Zakona o notarima, te dao analizu spornog pravnog pitanja. Dalje, navedenu analizu Okružni sud je doveo u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta i detaljno naveo i obrazložio razloge zbog kojih smatra da navedeni otpravak ne sadrži elemente izvršne notarske isprave u svrhu neposrednog podvrgavanja izvršenju. S druge strane, apelanti smatraju da je proizvoljan ovakav zaključak Okružnog suda, ističući da taksativno navedene radnje koje notar "mora" preduzeti nisu propisane nijednom važećom zakonskom, niti podzakonskom odredbom i da prelazi granice slobodne sudijske ocjene.

36. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 23. stav 1. tačka 3. ZIP-a propisano da je izvršna isprava izvršna notarska isprava, a odredbom člana 85. stav 1. Zakona o notarima da su notarski obrađene isprave izvršne isprave ukoliko su sačinjene u propisanoj formi i ako su sastavljene o nekom pravu potraživanja koje ima za predmet plaćanje neke određene sume novca, ili davanje određene količine drugih zamjenjivih stvari ili vrijednosnih papira, a dužnik je pristao u ispravi na izvršenje bez odgađanja. Dalje, Ustavni sud konstatira da je odredbom člana 102. stav 1. Zakona o notarima propisano da se otpravak originala u svrhu izvršenja izdaje licima koja su u originalu označena kao povjerioci, odnosno njihovim pravnim sljednicima, pod uvjetom da je dokazano da su ispunjeni uvjeti za izvršnost originala.

37. Ustavni sud zapaža da, kad se analiziraju navedene odredbe ZIP-a i Zakona o notarima, u njima nisu eksplicitno navedeni svi elementi koje Okružni sud smatra potrebnim za izvršne notarske isprave u svrhu neposrednog podvrgavanja izvršenju (bilješka o izvršnosti sa kratkim tekstom potrebnim radi identifikacije notarske isprave, predmet, sredstvo i obim obaveze koji mora biti definiran otpravkom originala u svrhu izvršenja, da li je za neki period potraživanje ostvareno, a ako jeste, koji dio ostaje za izvršenje, preciziranu dospjelost potraživanja tražilaca izvršenja, kada je protekao ugovoreni rok za ispunjenje potraživanja). Takvi elementi nisu propisani ni članom 100. st. 1. i 2. Zakona o notarima, kojim je propisano da, kad notar sačini original, obavezan je da izda strankama otpravak originala, a otpravak mora po obliku, formi, sadržaju i drugim pitanjima u cjelini odgovarati originalu, mora biti označen kao otpravak i on u pravnom prometu zamjenjuje original. Ustavni sud podsjeća da su apelanti prijedlog za izvršenje zasnovali na otpravku originala sa potvrdom notara broj OPU-567/2015 od 22. septembra 2015. godine kojim se potvrđuje da je otpravak originala u svrhu izvršenja – predmetnog ugovora kao notarski obrađene isprave, koji je notar uporedila sa originalom koji se nalazi u spisu i utvrdila da on po obliku, formi i sadržaju u cijelosti odgovara originalu, te da u pravnom prometu zamjenjuje original, odnosno notar je postupila u skladu sa članom 100. st. 1. i 2. Zakona o notarima. Pri tome je predmetni ugovor, koji je notarski obrađena isprava, ispunjavao uvjete za izvršnu ispravu u skladu sa članom 85. stav 1. Zakona o notarima, budući da se odnosio na novčano potraživanje (zakupnine) i da je izvršenik pristao na izvršenje bez odgađanja (vidi tačku 11. Odluke). Tumačenje koje je dao Okružni sud ne proizlazi eksplicitno iz navedenih zakonskih odredaba, a pri tome nije ukazano na postojanje stabilne sudske prakse koja odgovara ovakvom tumačenju. Također, princip pravne sigurnosti, sadržan i u okviru prava na pravično suđenje, zahtijeva da svi subjekti na koje se odnose određene zakonske odredbe moraju imati jasno određenu poziciju u smislu svojih obaveza i prava. Konkretno sporno tumačenje Okružnog suda u ovom pravcu uspostavlja obaveze i na strani notara i na strani povjerilaca koje ne proizlaze eksplicitno iz zakonskih odredaba. Ustavni sud podsjeća da arbitrarnost postoji uvijek kada odluka nema čvrst osnov u zakonima, stabilnoj sudskoj praksi i logičnom rasuđivanju u vezi sa nekim pitanjem. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u datim okolnostima konkretnog slučaja arbitrarno tumačio navedene odredbe ZIP-a i Zakona o notarima kada je, i pored činjenice da su apelanti zasnovali prijedlog za izvršenje na otpravku originala koji je sačinjen u skladu sa članom 85. stav 1, članom 100. st. 1. i 2. i članom 102. Zakona o notarima, odbio navedeni prijedlog.

38. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud prekršio pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

39. Pri tome Ustavni sud ukazuje da navedeno pravno pitanje (otpravak originala u svrhu izvršenja i u tom kontekstu pitanje notarski obrađene isprave kao izvršne isprave u smislu ZIP-a) nesporno predstavlja važno pravno pitanje i da nesporno može pokrenuti nove sporove u kontekstu primjene odredaba tog zakona. U prilog tome govore i dijametralno suprotni stavovi prvostepenog i Okružnog suda, te u konkretnom postupku i članci o navedenom pravnom pitanju koje su apelanti dostavili uz apelaciju iz kojih nesporno proizlazi da ni stručna javnost nema identičan stav prema ovom pravnom pitanju. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda "da određene razlike u tumačenju mogu da se prihvate kao inherentno svojstvo svakog sudskog sistema […]. Međutim, duboke i dugotrajne razlike u praksi najvišeg domaćeg suda mogu same po sebi biti suprotne principu pravne sigurnosti, principu koji je implicitan u Konvenciji i koji predstavlja jedan od osnovnih elemenata vladavine prava" (vidi, Evropski sud, Tomić protiv Crne Gore, presuda od 17. aprila 2012. godine, stav 53). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da u izvršnom postupku, s obzirom na pravne lijekove propisane odredbama ZIP-a, posljednju instancu predstavljaju drugostepeni sudovi, pa je sasvim moguće različito tumačenje istog pravnog pitanja. Međutim, imajući u vidu važnost konkretnog pitanja postupanja po izvršnim notarskim ispravama, koje se može pojaviti i u drugim izvršnim postupcima, Ustavni sud smatra da je svrsishodno podsjetiti da se, shodno članu 21. stav 1. ZIP-a, u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a da je noveliranim odredbama Zakona o parničnom postupku RS (iz 2013. godine) propisan postupak za rješavanje spornog pravnog pitanja u članu 61a, odnosno da je propisana mogućnost da prvostepeni sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke zahtjevom pokrene postupak pred Vrhovnim sudom Republike Srpske radi rješavanja spornog pravnog pitanja, što bi, svakako, u smislu navedenog stava Evropskog suda, u ovakvoj vrsti predmeta (notarski obrađene isprave kao izvršne isprave ) vodilo pravnoj sigurnosti kao jednom od osnovnih postulata vladavine prava.

Pravo na imovinu

40. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je osporenom odlukom Okružnog suda, zbog načina tumačenja odredaba ZIP-a i Zakona o notarima koji se odnosi na izvršne notarske isprave, a koje nema eksplicitan osnov u navedenim zakonima, apelantima odbijen prijedlog za izvršenje.

42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.