Službeni glasnik BiH, broj 31/26

Na osnovu člana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 37. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 16. marta 2026. godine, i na 30. hitnoj sjednici Doma naroda, održanoj 4. maja 2026. godine, usvojila je

ZAKON


O OGRANIČAVANJU RASPOLAGANJA IMOVINOM S CILJEM SPREČAVANJA TERORIZMA, FINANSIRANJA TERORIZMA I FINANSIRANJA ŠIRENJA ORUŽJA ZA MASOVNO UNIŠTENJE

I. UVODNE ODREDBE

Član 1.
(Predmet, cilj i oblast primjene Zakona)

(1) Ovim zakonom utvrđuju se mjere i postupci za provođenje ciljanih finansijskih sankcija s ciljem sprečavanja terorizma, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (u daljnjem tekstu: Vijeće sigurnosti UN-a) 1267 (1999), 1373 (2001), 1452 (2002), 1737 (2006), 1747 (2007), 1803 (2008) i 1929 (2010), 1988 (2011), 1989 (2011), 1718 (2006), 1874 (2009), 2087 (2013), 2094 (2013), 2231 (2015), 2270 (2016), 2321 (2016), 2356 (2017), kao i svim naknadnim rezolucijama te pratećim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, čiji je cilj sprečavanje i suzbijanje terorizma, finansiranja terorizma te finansiranja širenja oružja za masovno uništenje.

(2) Svrha ovog zakona je osigurati hitno, neposredno i djelotvorno provođenje odluka Vijeća sigurnosti UN-a i njegovih sankcijskih komiteta te odluka institucija u Bosni i Hercegovini, kao i odgovarajućih mjera radi efikasne zaštite međunarodnog mira i sigurnosti, sigurnosti i integriteta finansijskog sistema Bosne i Hercegovine.

(3) Ovim zakonom definiraju se nadležni organi i mehanizmi za označavanje, uvrštavanje i uklanjanje s liste Vijeća sigurnosti UN-a, kao i postupci donošenja, preispitivanja i ukidanja odluka Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara BiH) o privremenoj zabrani raspolaganja, uključujući uspostavljanje i vođenje konsolidirane liste lica i entiteta obuhvaćenih tim odlukama, komunikaciju i objavu mjera, postupanje svih fizičkih i pravnih lica koja drže ili upravljaju sredstvima i drugom imovinom ili ekonomskim resursima, postupke za restituciju, izuzeća i odobrenja, upravljanje sredstvima i drugom imovinom ili ekonomskim resursima, nadzor i provedbene mjere i koordinaciju, prekršajne i druge sankcije, te pravna sredstva i zaštitu prava označenih lica.

(4) Odredbe ovog zakona primjenjuju se na sva fizička i pravna lica, uključujući obveznike prema zakonu kojim se uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti te svako lice ili entitet koji drži, upravlja ili može staviti na raspolaganje sredstva i drugu imovinu ili ekonomske resurse na teritoriji Bosne i Hercegovine ili pod njenom jurisdikcijom.

(5) Provođenje ovog zakona ne utiče na vođenje krivičnih, parničnih ili drugih postupaka u skladu s posebnim propisima.

(6) U dijelu koji se odnosi na sprečavanje finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, ovim zakonom osigurava se provođenje relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući rezolucije 1718 (2006), 2231 (2015) i 1737 (2006), zajedno sa svim naknadnim rezolucijama i odlukama te se propisuju postupci odobrenja u skladu s tim režimima.

(7) Ovaj zakon primjenjuje se na sva sredstva i imovinu ili ekonomske resurse na teritoriji Bosne i Hercegovine ili pod njenom jurisdikcijom, bez obzira da li su u vlasništvu, posjedu, pod kontrolom ili upravljanjem domaćih ili stranih fizičkih i pravnih lica.

Član 2.
(Upotreba roda)

Riječi koje su radi preglednosti date u jednom gramatičkom rodu bez diskriminacije se odnose i na muški i na ženski rod.

Član 3.
(Definicije)

U smislu ovog zakona, pojedini izrazi imaju sljedeća značenja:

a) privremena zabrana raspolaganja, u smislu ovog zakona, jednaka je pojmu "freezing" Radne grupe za finansijske mjere protiv pranja novca. Privremena zabrana raspolaganja označava pravnu i faktičku zabranu korištenja, prijenosa, konverzije, otuđenja ili drugog raspolaganja sredstvima, drugom imovinom ili ekonomskim resursima, bez prenošenja vlasništva, bez prethodnog obavještavanja označenog lica ili entiteta i bez odgađanja nakon što je donesena relevantna odluka. Mjera obuhvata sva sredstva i drugu imovinu ili ekonomske resurse, bez obzira na to da li imaju direktnu ili indirektnu vezu s konkretnim terorističkim aktom, prijetnjom ili planom, te se primjenjuje na sredstva i drugu imovinu ili ekonomske resurse u vlasništvu, posjedu ili pod kontrolom označenog lica ili entiteta, direktno ili indirektno;

b) bez odgađanja, u smislu ovog zakona, označava vremenski okvir u kojem je potrebno preduzeti sve mjere kako bi se spriječilo korištenje, prijenos ili raspolaganje sredstvima i drugom imovinom ili ekonomskim resursima označenih lica ili entiteta te osigurala koordinirana međunarodna akcija:

1) kada je riječ o odlukama Vijeća sigurnosti UN-a i njegovih sankcijskih komiteta, mjere se preduzimaju idealno u roku od nekoliko sati od objave odluke, a najkasnije u roku od 24 sata od objave odluke,

2) kada je riječ o odlukama Vijeća ministara BiH donesenim u skladu s Rezolucijom 1373 (2001) – mjere se preduzimaju odmah nakon donošenja, na osnovu postojanja osnovanih razloga za vjerovanje da je lice ili entitet terorista, finansijer terorizma ili dio terorističke organizacije;

c) ciljane finansijske sankcije (termin je jednak FATF pojmu targeted financial sanctions) jesu mjere kojima se privremeno zabranjuje raspolaganje sredstvima i drugom imovinom ili ekonomskim resursima te se privremeno zabranjuje stavljanje na raspolaganje sredstava ili druge imovine ili ekonomskih resursa, direktno ili indirektno, u korist ili za korist označenih lica i entiteta;

d) finansiranje širenja oružja za masovno uništenje podrazumijeva sve radnje osiguravanja finansijskih sredstava, ekonomskih resursa ili pružanja finansijskih i srodnih usluga usmjerene, u cijelosti ili djelimično, na razvoj, proizvodnju, sticanje, posjedovanje, skladištenje, isporuku, brokerske usluge, pretovar, transport i transfer oružja za masovno uništenje, kao i sredstava za njegovo prenošenje;

e) finansiranje terorizma podrazumijeva finansiranje terorističkih akata, terorista i terorističkih organizacija, uključujući prikupljanje, davanje ili osiguravanje sredstava i/ili druge imovine, direktno ili indirektno, s namjerom ili znanjem da će se ona koristiti, u cijelosti ili djelimično, za počinjenje terorističkog akta ili podršku terorističkoj organizaciji;

f) ekonomski resursi podrazumijevaju imovinu bilo koje vrste koja se može koristiti za pribavljanje sredstava, dobara ili usluga, uključujući nekretnine, opremu, vozila, plovila, zrakoplove, umjetnička djela, dragocjene metale i kamenje, prirodna bogatstva, patente, žigove, autorska prava, prava iz intelektualnog vlasništva i druge resurse;

g) sredstva i druga imovina (funds and other assets) podrazumijeva bilo koju imovinu, uključujući finansijsku imovinu i ekonomske resurse, materijalnu ili nematerijalnu, pokretnu ili nepokretnu, bez obzira na način sticanja, kao i pravne dokumente ili instrumente u bilo kojem obliku, uključujući elektronski ili digitalni, koji potvrđuju vlasništvo ili prava koja se na njih odnose, uključujući bankovne kredite, čekove, vrijednosne papire, obveznice, dionice, kamate, dividende i druge prihode;

h) biti vlasnik pravnog lica, grupe ili subjekta podrazumijeva posjedovanje 50% ili više vlasničkih prava pravnog lica, grupe ili subjekta, ili imati većinski udjel u njima;

i) nadziranje pravnog lica, grupe ili subjekta podrazumjeva:

1) pravo na imenovanje ili smjenjivanje većine članova administrativnog, upravnog ili nadzornog tijela takvog pravnog lica, grupe ili subjekta,

2) imenovanje, isključivo na osnovu korištenja nečijih glasačkih prava, većine članova administrativnih, upravnih ili nadzornih tijela nekog pravnog lica, grupe ili subjekta koji su obavljali dužnost u ovoj i prošloj finansijskoj godini,

3) samostalni nadzor na osnovu sporazuma sa ostalim dioničarima u nekom pravnom licu, grupi ili subjektu, ili s članovima nekog pravnog lica, grupe ili subjekta, nad većinom glasačkih prava dioničara ili članova u tom pravnom licu, grupi ili subjektu,

4) pravo na ostvarivanje dominantnog uticaja na neko pravno lice, grupu ili subjekat na osnovu sporazuma zaključenog s tim pravnim licem, grupom ili subjektom, ili na osnovu odredbe u memorandumu ili statutu tog pravnog lica, grupe ili subjekta, gdje pravo kojim je uređeno to pravno lice, grupa ili subjekat, dozvoljava da to pravno lice, grupa ili subjekat bude predmetom takvog sporazuma ili odredbe,

5) ovlaštenja za ostvarivanje prava vladajućeg uticaja, bez da se bude nosilac tog prava,

6) pravo na korištenje cjelokupne ili djelimične imovine nekog pravnog lica, grupe ili subjekta,

7) upravljanje poslovima nekog pravnog lica, grupe ili subjekta na jedinstvenim osnovama, dok se istovremeno objavljuju konsolidirani izvještaji,

8) solidarno preuzimanje finansijskih obaveza nekog pravnog lica, grupe ili subjekta, ili pružanje garancija tom pravnom licu, grupi ili subjektu;

j) označavanje (designation) jeste identifikacija fizičkog ili pravnog lica ili subjekta koji podliježe ciljanim finansijskim sankcijama na osnovu:

1) odluke Vijeća ministara BiH u skladu s ovim zakonom i Rezolucijom 1373 (2001),

2) odluka Vijeća sigurnosti UN-a i njegovih sankcijskih komiteta (rezolucije 1267 (1999), 1988 (2011), 1989 (2011), 1718 (2006), 1737 (2006) i druge);

k) označeno lice ili entitet je fizičko ili pravno lice, grupa ili subjekat kojeg su na listu uvrstili Vijeće sigurnosti UN-a, njegovi komiteti, Vijeće ministara BiH, u skladu s ovim zakonom;

l) osnovani razlozi za vjerovanje (ekvivalent FATF standardu "reasonable grounds to believe") definiraju se kao: postojanje objektivnih, konkretnih i provjerljivih činjenica i okolnosti koje ukazuju da je lice ili entitet počinilo, učestvovalo u, podržalo ili je povezano s terorističkim aktivnostima, finansiranjem terorizma ili finansiranjem širenja oružja za masovno uništenje. Ova procjena ne zahtijeva pravosnažnu presudu niti pokretanje krivičnog postupka, već se zasniva na obavještajnim, istražnim, nadzornim ili drugim vjerodostojnim informacijama i podacima;

m) osnovni troškovi su troškovi neophodni za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, uključujući troškove nabavke hrane, plaćanja stanarine ili hipoteke, nabavke lijekova i medicinskog liječenja, plaćanja poreza, premija osiguranja i komunalnih usluga, kao i troškove koji se isključivo odnose na plaćanje razumnih profesionalnih naknada i nadoknadu nastalih troškova u vezi s pružanjem pravnih usluga, te naknada ili troškova za rutinsko držanje, upravljanje ili održavanje sredstava, druge imovine ili ekonomskih resursa koji su obuhvaćeni mjerom privremene zabrane raspolaganja, u skladu s procedurama utvrđenim ovim zakonom;

n) vanredni troškovi su troškovi koji nisu obuhvaćeni osnovnim troškovima, za koje je odobravanje pristupa sredstvima, drugoj imovini ili ekonomskim resursima obuhvaćenim mjerom privremene zabrane raspolaganja moguće isključivo uz prethodno izričito odobrenje nadležnog sankcijskog komiteta Vijeća sigurnosti UN-a, u skladu s primjenjivim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i procedurama utvrđenim ovim zakonom;

o) pogrešno označena lica (False positives) jesu lica koja nisu obuhvaćena mjerama, ali dijele isto ili slično ime sa označenim licem ili entitetom i koja su nenamjerno pogođena mjerama privremene zabrane raspolaganja;

p) ovlašteni organi su: Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Policija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i nadležna tužilaštva;

r) terorista je svako fizičko lice koje:

1) počini ili pokuša počiniti teroristički akt, direktno ili indirektno, nezakonito i namjerno,

2) učestvuje kao saučesnik u terorističkom aktu ili finansiranju terorizma,

3) organizira ili usmjerava druge na vršenje terorističkog akta ili

4) doprinosi izvršenju terorističkog akta od strane grupe lica koja djeluju sa zajedničkim ciljem, kada je doprinos namjeran i ima za cilj da olakša izvršenje terorističkog akta ili uz znanje o namjeri grupe da izvrši takav akt;

s) teroristički akt je djelo koje predstavlja krivično djelo u skladu s krivičnim zakonodavstvom u Bosni i Hercegovini i međunarodnim konvencijama na snazi u Bosni i Hercegovini;

t) teroristička organizacija je svaka grupa terorista koja:

1) izvrši ili pokuša izvršiti teroristički akt bilo kakvim sredstvom, neposredno ili posredno, nezakonito i s predumišljajem,

2) učestvuje kao saučesnik u terorističkom aktu,

3) organizira ili podstiče druge da izvrše teroristički akt ili

4) doprinosi tome da grupa lica koja ima zajednički cilj izvrši teroristički akt;

u) obveznici su lica ili subjekti koji provode preventivne mjere za sprečavanje pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje u skladu sa Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti;

v) nadzorni organi su nadležni organi definirani Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, odgovorni za osiguranje usklađenosti obveznika sa spomenutim zakonom.

z) komitet Vijeća sigurnosti UN-a podrazumijeva sankcijske komitete Vijeća sigurnosti

UN-a osnovane relevantnim rezolucijama, uključujući Komitet 1267/1989/2253, Komitet 1988, Komitet 1718 i Komitet 1737;

aa) finansijske institucije su pravna lica u finansijskom sektoru, a što naročito obuhvata: banke, razvojne banke, društva za osiguranje, mikrokreditne organizacije, ovlaštene učesnike na tržištu vrijednosnih papira, društva za upravljanje investicionim fondovima, društvo za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima, lica koja obavljaju poslove finansijskog lizinga, društva za posredovanje u pogledu životnog osiguranja, kao i druga pravna lica koja se pretežno bave finansijskom djelatnošću u zemlji ili inozemstvu;

bb) subjekti iz nefinansijskog sektora (designated non-financial businesses and professions – DNFBP)" podrazumijeva:

1) kasina,

2) agente za nekretnine,

3) trgovce plemenitim metalima,

4) trgovce dragim kamenjem,

5) advokate, notare, druge nezavisne pravne profesionalce i računovođe, pri čemu se ovo odnosi na samostalne profesionalce, partnere ili zaposlene profesionalce u profesionalnim društvima,

6) pružaoce usluga trustova i društava (Trust and Company Service Providers), što se odnosi na sva lica ili poslovne subjekte koji nisu obuhvaćeni drugim preporukama, a koji kao poslovnu djelatnost pružaju trećim licima bilo koju od sljedećih usluga:

1. postupanje kao agent osnivanja pravnih lica,

2. postupanje kao direktor ili sekretar privrednog društva, partner u partnerstvu ili na sličnoj poziciji u odnosu na druga pravna lica ili organiziranje da drugo lice postupa na taj način,

3. osiguravanje registriranog sjedišta, poslovne adrese ili smještaja, adrese za korespondenciju ili administrativne adrese za privredno društvo, partnerstvo ili bilo koje drugo pravno lice ili pravni aranžman,

4. postupanje kao povjerenik izričitog trusta ili obavljanje ekvivalentne funkcije za drugi oblik pravnog aranžmana ili organiziranje da drugo lice postupa na taj način,

5. postupanje kao nominalni dioničar za drugo lice ili organiziranje da drugo lice postupa na taj način.

II. PRIMJENA I PROVOĐENJE CILJANIH FINANSIJSKIH SANKCIJA PO OSNOVU ODLUKA UN-a I ODLUKA VIJEĆA MINISTARA BiH

Član 4.
(Primjena privremene zabrane raspolaganja i zabrane stavljanja na raspolaganje prema odlukama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda)

(1) Odluke Vijeća sigurnosti UN-a i komiteta Vijeća sigurnosti UN-a, donesene na osnovu Poglavlja VII. Povelje UN-a, kojima se utvrđuju sankcije za pojedince, grupe ili subjekte, koji se odnose na borbu protiv terorizma, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, neposredno se i bez odgađanja primjenjuju u Bosni i Hercegovini, odmah nakon što ih objave Vijeće sigurnosti UN-a i njegovi komiteti.

(2) Mjere privremene zabrane raspolaganja i zabrane stavljanja na raspolaganje iz stava (1) ovog člana odnose se na sva sredstva i drugu imovinu ili ekonomske resurse koji su u vlasništvu, posjedu ili pod kontrolom označenih lica ili entiteta, direktno ili indirektno, uključujući sredstva pravnih lica, grupa ili subjekata u kojima označeno lice ili entitet ima vlasništvo ili nadzor.

(3) Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo vanjskih poslova BiH) odmah po zaprimanju svake odluke Vijeća sigurnosti UN-a ili komiteta Vijeća sigurnosti UN-a o označavanju, uklanjanju s liste ili izmjeni podataka bez odgađanja prosljeđuje relevantne informacije Ministarstvu sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo sigurnosti BiH).

(4) Ministarstvo sigurnosti BiH osigurava:

a) objavu odluke i ažuriranih listi označenih lica i entiteta na svojoj zvaničnoj internetskoj stranici, bez odgađanja i u formatu prilagođenom pretraživanju,

b) neposredno prosljeđivanje odluke i ažurirane liste svim nadležnim organima, obveznicima i nadzornim organima.

(5) Objava odluke i ažuriranih listi na zvaničnoj internetskoj stranici Ministarstva sigurnosti BiH smatra se službenim obavještenjem i proizvodi pravne posljedice za sva fizička i pravna lica u Bosni i Hercegovini.

(6) Nadzorni organi dužni su preduzeti sve mjere iz svoje nadležnosti kako bi osigurali provođenje odluka Vijeća sigurnosti UN-a i njegovih komiteta, uključujući nadzor nad provođenjem privremene zabrane raspolaganja i zabrane stavljanja sredstava i druge imovine ili ekonomskih resursa na raspolaganje.

(7) Ministarstvo sigurnosti BiH dostavlja jasne smjernice za finansijske institucije, subjekte iz nefinansijskog sektora, kao i druga fizička i pravna lica koja mogu posjedovati, upravljati ili kontrolirati sredstva ili drugu imovinu obuhvaćenu mjerama, s ciljem pojašnjenja njihovih obaveza u vezi s provođenjem mjera privremene zabrane raspolaganja, u skladu s ovim zakonom.

(8) U roku od sedam dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva sigurnosti BiH, uz saglasnost ovlaštenih organa, usvaja smjernice kojima se osigurava da se sve relevantne informacije o označavanju, uklanjanju s liste ili izmjeni podataka, primljene u skladu sa stavom (3) ovog člana, prenesu obveznicima i nadležnim organima u roku od nekoliko sati. Procedura mora osigurati da se svaka izmjena na listi Ujedinjenih naroda provede bez odgađanja i da se privremene zabrane raspolaganja provode najkasnije u roku od 24 sata od trenutka kada izmjena postane javno dostupna na zvaničnoj listi sankcija Ujedinjenih naroda koji se odnose na borbu protiv terorizma, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje.

Član 5.
(Obavještavanje lica i entiteta obuhvaćenih mjerama zabrane)

(1) Ako se lice ili entitet obuhvaćen mjerama iz člana 4. stav (1) ovog zakona nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine, Ministarstvo sigurnosti BiH putem nadležnog organa unutrašnjih poslava i Državne agencije za istrage i zaštitu bez odgađanja, a najkasnije u roku od sedam dana od dana prijema odluke, uputit će pismeno obavještenje tom licu ili entitetu o njihovom uvrštavanju na listu Vijeća sigurnosti UN-a ili relevantnog komiteta.

(2) Obavještenje iz stava (1) ovog člana sadrži:

a) detaljan dostupni sažetak razloga za uvrštavanje na listu, uključujući narativni sažetak ako ga je objavio nadležni komitet Vijeća sigurnosti UN-a,

b) opis pravnih posljedica uvrštavanja, uključujući privremenu zabranu raspolaganja sredstvima i drugom imovinom u skladu s relevantnim rezolucijama,

c) informacije o proceduri za podnošenje zahtjeva za uklanjanje s liste (delisting), uključujući mogućnost obraćanja Uredu ombudsmena UN-a (u daljnjem tekstu: Ombudsmen UN-a), u skladu s rezolucijama 1904 (2009), 1989 (2011), 2083 (2012) i pratećim rezolucijama,

d) informacije o mogućnosti podnošenja zahtjeva za izuzeće od primjene mjera, u skladu s Rezolucijom 1452 (2002) i relevantnim pratećim odlukama,

e) informacije o kontakt-tački uspostavljenoj Rezolucijom 1730 (2006) i naknadnim rezolucijama za slanje zahtjeva za uklanjanje s liste i izuzeća.

(3) Obavještenje se dostavlja u skladu s važećim pravilima dostavljanja u upravnom postupku.

Član 6.
(Pokretanje postupka za uvrštavanje na liste Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda)

(1) Ako postoje osnovani razlozi za vjerovanje da lice, entitet ili drugi subjekat vrši, pokušava izvršiti, planira, omogućava ili učestvuje u izvršenju terorističkog akta, finansira terorizam ili na drugi način doprinosi djelovanju terorističkih grupa, ovlašteni organ može, putem Ministarstva sigurnosti BiH, pokrenuti postupak za donošenje odluke Vijeća ministara BiH o podnošenju prijedloga za uvrštavanje tog lica, entiteta ili subjekta na listu Vijeća sigurnosti UN-a, u skladu s rezolucijama 1267 (1999), 1988 (2011), 1989 (2011), 2253 (2015) i njihovim pratećim rezolucijama.

(2) Postupak iz stava (1) ovog člana provodi se ex parte, bez prethodnog obavještavanja lica, entiteta ili subjekta na koji se odnosi, kako bi se spriječilo raspolaganje sredstvima i drugom imovinom ili ekonomskim resursima obuhvaćenim mjerama.

(3) Ministarstvo sigurnosti BiH, prije upućivanja prijedloga Vijeću ministara BiH, pribavlja mišljenja ovlaštenih organa iz člana 3. stav (1) tačka p) ovog zakona.

(4) Ovlašteni organ dužan je, uz prijedlog iz stava (1) ovog člana, dostaviti:

a) detaljne identifikacione podatke o licu ili entitetu,

b) informacije koje predstavljaju osnovane razloge za vjerovanje da lice ili entitet ispunjava kriterije za uvrštavanje,

c) podatke o sredstvima i drugoj imovini ili ekonomskim resursima koji mogu biti predmet privremene zabrane raspolaganja,

d) druge informacije u skladu sa zahtjevima relevantnih komiteta Vijeća sigurnosti UN-a.

(5) Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva sigurnosti BiH, odlučuje o podnošenju prijedloga za uvrštavanje lica, entiteta ili subjekta na listu Vijeća sigurnosti UN-a.

(6) Vijeće ministara BiH odlučuje na osnovu postojanja osnovanih razloga za vjerovanje da lice, entitet ili drugi subjekat vrši, pokušava izvršiti, planira, omogućava ili učestvuje u izvršenju terorističkog akta, finansira terorizam ili na drugi način doprinosi djelovanju terorističkih grupa. Odluka Vijeća ministara BiH je nezavisna od postojanja, pokretanja ili ishoda krivičnog postupka, kao i od postojanja pravosnažne presude za krivično djelo terorizma ili finansiranja terorizma.

(7) Kriteriji za podnošenje prijedloga iz stava (1) ovog člana zasnivaju se na smjernicama nadležnih komiteta i mogu uključivati, ali nisu ograničeni na slučajeve kada lice ili entitet i odgovorno lice u entitetu:

a) učestvuje u finansiranju, planiranju, omogućavanju, pripremi ili izvršenju aktivnosti u vezi sa, uime, za podršku ili u saradnji s Al-Qa’idom, ISIL-om, njihovim podružnicama, filijalama, derivatima ili otcijepljenim grupama,

b) snabdijeva, prodaje ili prenosi oružje, vojnu opremu ili druge srodne materijale Al-Qa’idi, ISIL-u ili njihovim povezanim strukturama,

c) regrutuje lica uime ili u korist Al-Qa’ide, ISIL-a ili povezanih grupa,

d) na drugi način pruža podršku, savjet, logistiku ili finansijsku pomoć strukturama Al-Qa’ide ili ISIL-a,

e) je u vlasništvu ili pod kontrolom, direktno ili indirektno, ili djeluje po nalogu lica ili entiteta povezanih s Al-Qa’idom ili ISIL-om,

f) učestvuje u aktivnostima koje predstavljaju prijetnju miru, stabilnosti i sigurnosti Afganistana, u vezi s talibanima,

g) učestvuje u transferu oružja i srodne opreme talibanima,

h) regrutuje uime talibana,

i) pruža podršku ili djeluje u korist lica ili entiteta povezanih s talibanima,

j) je u vlasništvu ili pod kontrolom, direktno ili indirektno, lica ili entiteta povezanog s talibanima.

(8) Ako Vijeće ministara BiH odbije zahtjev ovlaštenog organa za pokretanje postupka pred

UN-om, dužno je pismeno obrazložiti razloge odbijanja i obavijestiti ovlašteni organ bez odgađanja.

(9) Ako donese odluku o upućivanju prijedloga, Vijeće ministara BiH dostavlja prijedlog Ministarstvu sigurnosti BiH, koje je dužno pripremiti zvaničan zahtjev koji će posredstvom Ministarstva vanjskih poslova BiH dostaviti nadležnom komitetu Vijeća sigurnosti UN-a u skladu s procedurama i obrascima koje je propisao taj komitet.

(10) Prilikom podnošenja zahtjeva iz stava (9) ovog člana, Ministarstvo sigurnosti BiH dužno je posredstvom Ministarstva vanjskih poslova BiH:

a) dostaviti sve relevantne identifikacione podatke koji omogućavaju pozitivnu identifikaciju predloženog lica ili entiteta,

b) podnijeti izjavu o činjenicama koje potvrđuju osnovane razloge za vjerovanje da lice ili entitet ispunjava kriterije za uvrštavanje,

c) dostaviti podatke o sredstvima i drugoj imovini ili ekonomskim resursima koji mogu biti predmet privremene zabrane raspolaganja,

d) izjasniti se da li Bosna i Hercegovina želi biti javno navedena kao država predlagač.

Član 7.
(Zabrana ulaska i tranzita preko teritorije Bosne i Hercegovine)

(1) Zabranjuje se ulazak u Bosnu i Hercegovinu, kao i tranzit preko teritorije Bosne i Hercegovine, svim označenim fizičkim licima u skladu s odlukama i listama Vijeća sigurnosti UN-a iz člana 4. ovog zakona.

(2) Odredbe stava (1) ovog člana ne primjenjuju se na lica koja imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine. U tim slučajevima Granična policija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Granična policija BiH) obavezna je:

a) omogućiti ulazak državljaninu Bosne i Hercegovine u zemlju,

b) bez odgađanja obavijestiti ovlaštene organe,

c) osigurati da se prema licu primijene mjere nadzora i druge zakonom propisane mjere u skladu sa zakonodavstvom u Bosni i Hercegovini i međunarodnim obavezama države.

(3) Granična policija BiH dužna je:

a) odbiti ulazak ili onemogućiti tranzit licima iz stava (1) ovog člana, osim u slučajevima iz stava (4) ovog člana,

b) obavijestiti ovlaštene organe odmah, elektronskim putem i bez odgađanja, o svakom pokušaju ulaska ili tranzita,

c) voditi evidenciju o svim pokušajima ulaska ili tranzita označenih lica.

(4) Mjere iz stava (1) ovog člana neće se primjenjivati u slučajevima kada je ulazak ili tranzit izričito odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a, u skladu s relevantnim rezolucijama, ali je Granična policija BiH dužna da lica iz stava (1) ovog člana evidentira i bez odgađanja obavijesti ovlaštene organe.

(5) Pojam "tranzit" u smislu ovog zakona obuhvata svaki oblik kretanja preko teritorije Bosne i Hercegovine, uključujući međunarodne aerodrome, kopnene i morske granične prijelaze, bez obzira da li je lice formalno ušlo u zemlju ili je ostalo u tranzitnoj zoni aerodroma.

(6) Državljanin Bosne i Hercegovine koji je označeno lice u skladu s odlukama Vijeća sigurnosti UN-a podliježe sljedećim mjerama:

a) obavezi da bez odgađanja prijavi svoje boravište nadležnom organu unutrašnjih poslova, ako ima prebivalište u drugoj zemlji,

b) zabrani napuštanja teritorije Bosne i Hercegovine bez prethodnog odobrenja nadležnih ovlaštenih organa,

c) stalnom nadzoru nad njegovim kretanjem i aktivnostima od ovlaštenih organa, u skladu sa zakonom,

d) obaveznom obavještavanju nadležnog tužilaštva radi razmatranja postojanja osnova za pokretanje krivičnog postupka.

Član 8.
(Uklanjanje s liste označenih lica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na zahtjev Bosne i Hercegovine)

(1) Na osnovu inicijative ovlaštenog organa iz člana 3. stav (1) tačka p) ovog zakona, Ministarstvo sigurnosti BiH, uz pribavljena mišljenja ovlaštenih organa, dužno je podnijeti prijedlog Vijeću ministara BiH za upućivanje zahtjeva komitetu Vijeća sigurnosti UN-a za uklanjanje označenog lica, entiteta, pravnog lica ili drugog subjekta s liste označenih lica i entiteta, ako:

a) lice, entitet ili subjekat više ne ispunjava kriterije na osnovu kojih je predloženo za uvrštavanje, uključujući raskid povezanosti s terorističkim organizacijama ili grešku u identitetu,

b) je nastupila smrt označenog lica,

c) je pravno lice ili entitet prestalo postojati kao registrirani subjekat ili

d) postoje druge relevantne okolnosti koje pokazuju da lice ili entitet više ne ispunjava kriterije za uvrštavanje u skladu sa smjernicama nadležnih komiteta Vijeća sigurnosti UN-a.

(2) Ovlašteni organi iz člana 3. stav (1) tačka p) ovog zakona dužni su bez odgađanja obavijestiti Ministarstvo sigurnosti BiH ako raspolažu informacijama ili dokazima koji ukazuju da označeno lice, entitet ili subjekat više ne ispunjava kriterije za uvrštavanje.

(3) Ministarstvo sigurnosti BiH uz pribavljena mišljenja ovlaštenih organa dužno je, u roku od 30 dana od saznanja okolnosti iz stava (1) ovog člana, podnijeti prijedlog Vijeću ministara BiH.

(4) Vijeće ministara BiH dužno je donijeti odluku o prijedlogu Ministarstva sigurnosti BiH u roku od 60 dana od dana njegovog zaprimanja, u skladu s postupkom iz člana 6. ovog zakona.

(5) Ako Vijeće ministara BiH usvoji prijedlog, Ministarstvo sigurnosti BiH priprema zahtjev za uklanjanje s liste označenih lica koji posredstvom Ministarstva vanjskih poslova BiH dostavlja nadležnom komitetu Vijeća sigurnosti UN-a, u skladu s proceduralnim zahtjevima relevantnih rezolucija i smjernica komiteta.

(6) Zahtjev za uklanjanje obavezno sadrži sljedeće informacije i dokumentaciju:

a) obrazloženje razloga zbog kojih označeno lice ili entitet više ne ispunjava kriterije za označavanje, uključujući pobijanje elemenata iz prethodnog uvrštavanja,

b) informacije o trenutnom statusu označenog lica ili entiteta, uključujući aktivnosti, zaposlenje i imovinu,

c) dokumentaciju koja podržava zahtjev i po potrebi dokazuje interes,

d) u slučaju smrti lica – izvod iz matične knjige umrlih ili drugi dokaz o smrti, te dokaz da pravni nasljednici ili suvlasnici nisu lica ili entiteti koji se nalaze na listi Vijeća sigurnosti UN-a,

e) u slučaju prestanka rada pravnog lica ili entiteta – službeni dokaz o brisanju iz registra, zaključenom stečaju ili likvidaciji, uključujući i dokaze da ne postoji pravni nasljednik ili da nijedan pravni nasljednik nije lice ili entitet koji se nalazi na listi Vijeća sigurnosti UN-a.

(7) Ministarstvo sigurnosti BiH i Ministarstvo vanjskih poslova BiH, svako iz svoje nadležnosti, dužni su poštivati sve relevantne procedure, obrasce, kriterije i standarde koje su uspostavili nadležni komiteti Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući, kada je primjenjivo, procedure i kriterije koje su usvojili Komitet 1267/1989 ili Komitet 1988, kao i smjernice utvrđene u Rezoluciji 2610 (2021).

Član 9.
(Uklanjanje s liste Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na zahtjev označenog lica ili entiteta)

(1) Fizička lica koja imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine, borave na teritoriji Bosne i Hercegovine ili na drugi način imaju pravni interes, kao i pravna lica registrirana u Bosni i Hercegovini, a koja su uvrštena na listu označenih lica i entiteta Vijeća sigurnosti UN-a, imaju pravo podnijeti zahtjev za uklanjanje s liste.

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana može se podnijeti:

a) direktno Ombudsmenu UN-a, u skladu s procedurama predviđenim rezolucijama 1904 (2009), 1989 (2011), 2083 (2012) i njihovim pratećim rezolucijama ili

b) posredstvom Ministarstva sigurnosti BiH, putem ovlaštenog organa i uz pribavljena mišljenja ostalih ovlaštenih organa, koje je dužno, u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva, proslijediti ga Ombudsmenu UN-a posredstvom Ministarstva vanjskih poslova BiH zajedno sa svim relevantnim informacijama i dokumentacijom.

(3) Lica i entiteti uvršteni na liste Vijeća sigurnosti UN-a imaju pravo podnijeti zahtjev za uklanjanje s liste putem kontakt-tačke (Focal Point) uspostavljene u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1730 (2006), u skladu sa svim primjenjivim pravilima i procedurama tog mehanizma.

(4) Kada je riječ o označavanjima u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1988 (2011), postupci za preispitivanje i uklanjanje s liste provode se pred Komitetom 1988, uključujući korištenje kontakt-tačke, u skladu sa smjernicama i procedurama koje je usvojio Komitet 1988.

(5) Kada je riječ o označavanjima na listi sankcija za ISIL (Da’esh) i Al-Qa’idu, označena lica i entiteti se obavještavaju o pravu da podnesu zahtjev za uklanjanje s liste putem Ombudsmena UN-a, u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a 1904 (2009), 1989 (2011), 2083 (2012) i njihovim pratećim rezolucijama.

(6) Ministarstvo sigurnosti BiH putem ovlaštenih organa i Ministarstvo vanjskih poslova BiH pružaju tehničku i informativnu podršku licima i entitetima iz stava (1) ovog člana pri korištenju mehanizama za uklanjanje s liste.

(7) Ministarstvo sigurnosti BiH putem ovlaštenog organa obavezno je u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva osigurati podnosiocu zahtjeva informacije o proceduri, dostupnim pravnim mehanizmima i potrebnoj dokumentaciji te pružiti asistenciju u komunikaciji s Ministarstvom vanjskih poslova BiH.

(8) Kada prestanu da važe mjere privremene zabrane raspolaganja, Ministarstvo sigurnosti BiH dužno je odmah:

a) objaviti informaciju o prestanku mjera na svojoj zvaničnoj internetskoj stranici,

b) obavijestiti sve nadležne institucije, kao i subjekte iz finansijskog i nefinansijskog sektora koji mogu posjedovati, upravljati ili kontrolirati sredstva ili drugu imovinu obuhvaćenu mjerama,

c) ažurirati sve relevantne registre, liste i obavještenja, uključujući evidenciju o provedenim mjerama,

d) osigurati da komunikacija iz ovog stava bude izvršena odmah po stupanju na snagu odluke o prestanku mjera,

e) pružiti jasna uputstva finansijskim institucijama, subjektima iz nefinansijskog sektora, i drugim licima i entitetima koji mogu držati označena sredstva ili imovinu, o njihovim obavezama da priznaju i postupe u skladu s odlukom o prestanku mjera.

Član 10.
(Donošenje odluke Vijeća ministara BiH o ciljanim finansijskim sankcijama)

(1) Vijeće ministara BiH donosi odluku kojom se privremeno zabranjuje raspolaganje sredstvima i drugom imovinom ili ekonomskim resursima, kao i stavljanje na raspolaganje sredstava, druge imovine ili ekonomskih resursa, direktno ili indirektno, u korist ili za korist fizičkog ili pravnog lica, grupe ili entiteta na koje se odluka odnosi. Privremena zabrana raspolaganja iz ovog stava obuhvata sva sredstva i drugu imovinu ili ekonomske resurse koji su u vlasništvu, posjedu ili pod kontrolom označenog lica ili entiteta, direktno ili indirektno, uključujući sredstva pravnih lica, grupa ili subjekata u kojima označeno lice ili entitet ima vlasništvo ili nadzor.

(2) Odluka iz stava (1) ovog člana može se donijeti ako postoje osnovani razlozi za vjerovanje da lice ili entitet ispunjava jedan ili više kriterija utvrđenih u stavu (5) ovog člana.

(3) Odluka Vijeća ministara BiH iz stava (1) ovog člana može se donijeti:

a) na prijedlog ovlaštenog organa putem Ministarstva sigurnosti BiH ili

b) na zahtjev druge države.

(4) U svim slučajevima odluka se donosi bez prethodnog obavještavanja lica ili entiteta na koje se odnosi mjera, odnosno po principu ex parte, kako bi se spriječilo raspolaganje sredstvima prije primjene mjere.

(5) Vijeće ministara BiH donosi odluku ako postoje osnovani razlozi za vjerovanje da lice ili entitet ispunjava jedan od sljedećih kriterija:

a) počinilo je, pokušalo počiniti, učestvovalo u ili pomoglo izvršenje terorističkog akta,

b) direktno ili indirektno je osiguralo sredstva, ekonomske resurse ili druge finansijske usluge licima koja su počinila, pokušala počiniti, olakšala ili učestvovala u terorističkim aktima,

c) nalazi se u vlasništvu ili pod kontrolom, direktno ili indirektno, lica ili organizacije navedenih u tač. a) i b) ovog stava,

d) djeluje uime ili pod vodstvom lica ili organizacije iz tač. a), b) ili c) ovog stava.

(6) Vijeće ministara BiH donosi odluku iz stava (1) ovog člana u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga Ministarstva sigurnosti BiH.

(7) Odluka iz stava (1) ovog člana je konačna i stupa na snagu danom donošenja i primjenjuje se bez odgađanja.

(8) Odluka iz stava (1) ovog člana sadrži:

a) identitet lica ili entiteta na koje se odnosi,

b) pravni osnov za privremenu zabranu raspolaganja,

c) podatke o sredstvima i imovini ili ekonomskim resursima na koje se zabrana odnosi, ako su poznati,

d) datum stupanja odluke na snagu,

e) uputstvo o postupanju nadležnih institucija i lica na koje se odluka odnosi.

(9) Zahtjev ovlaštenog organa za donošenje odluke iz stava (1) ovog člana dostavlja se Ministarstvu sigurnosti BiH i sadrži obrazloženje, sve dostupne podatke i dokumentaciju, te jasno ukazuje na osnovane razloge za vjerovanje da lice ili entitet ispunjava kriterije iz stava (5) ovog člana, uključujući podatke o imovini koja može biti obuhvaćena mjerom.

(10) Prije upućivanja prijedloga Vijeću ministara BiH, Ministarstvo sigurnosti BiH pribavlja mišljenja ovlaštenih organa iz člana 3. stav (1) tačka p) ovog zakona.

(11) Po donošenju odluke iz stava (1) ovog člana, Ministarstvo sigurnosti BiH putem ovlaštenog organa bez odgađanja obavještava označeno lice ili entitet i dostavlja:

a) kopiju odluke,

b) sažetak razloga za donošenje mjere (osim ako se ocijeni da bi to ugrozilo sigurnost ili istragu),

c) informaciju o pravnim lijekovima i

d) informaciju o pravu na podnošenje zahtjeva za korištenje sredstava za osnovne i vanredne troškove.

(12) Donošenje odluke o privremenoj zabrani raspolaganja u skladu s ovim članom ne zavisi od postojanja, pokretanja niti ishoda krivičnog postupka niti od postojanja pravosnažne presude za krivično djelo terorizma ili finansiranja terorizma.

(13) Nadležno tužilaštvo i ovlašteni organi iz člana 3. stav (1) tačka p) ovog zakona dužni su da, u svim slučajevima kada se vodi istraga za krivično djelo terorizma ili finansiranja terorizma, izvrše preispitivanje činjenica i prikupljenih dokaza u odnosu na kriterije iz stava (5) ovog člana i kriterije relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a. Ako se utvrdi da lice ili entitet ispunjava navedene kriterije, tužilaštvo ili ovlašteni organ bez odgađanja dostavlja prijedlog Ministarstvu sigurnosti BiH radi pokretanja postupka za donošenje odluke Vijeća ministara BiH ili za upućivanje prijedloga nadležnim komitetima Vijeća sigurnosti UN-a.

Član 11.
(Ograničavanje raspolaganja na osnovu zahtjeva druge države)

(1) Ministarstvo vanjskih poslova BiH dostavlja Ministarstvu sigurnosti BiH zahtjev druge države za privremenu zabranu raspolaganja.

(2) Ministarstvo sigurnosti BiH dužno je pribaviti mišljenja ovlaštenih organa iz člana 3. stav (1) tačka p) ovog zakona.

(3) Ministarstvo sigurnosti BiH, zajedno s pribavljenim mišljenjima iz stava (2) ovog člana, dostavlja zahtjev Vijeću ministara BiH radi odlučivanja.

(4) Vijeće ministara BiH dužno je bez odgađanja i u najkraćem roku razmotriti zahtjev druge države i izvršiti hitnu procjenu da li je, u skladu s važećim domaćim i međunarodnim pravnim principima, zahtjev potkrijepljen osnovanim razlozima ili razumnom osnovom za sumnju ili vjerovanje da fizičko ili pravno lice, entitet ili organizacija ispunjava jedan ili više kriterija za označavanje iz člana 10. stav (5) ovog zakona. Ako Vijeće ministara BiH utvrdi da su kriteriji ispunjeni, može donijeti odluku o privremenoj zabrani raspolaganja sredstvima, drugom imovinom ili ekonomskim resursima.

(5) Zahtjev druge države mora biti obrazložen i sadržavati:

a) pravni osnov zahtjeva,

b) identifikacione podatke fizičkog, pravnog ili drugog lica čija se imovina predlaže za ograničavanje raspolaganja,

c) opis okolnosti sa svim informacijama koje ukazuju da postoje osnovani razlozi za vjerovanje da lice ispunjava kriterije iz člana 10. stav (5) ovog zakona,

d) informacije, podatke i dokumente koji podržavaju zahtjev u najvećoj mogućoj mjeri.

(6) Ministarstvo sigurnosti BiH samostalno ili na osnovu zahtjeva ovlaštenog organa putem Ministarstva vanjskih poslova BiH može zahtijevati dodatne informacije i dokumente koje smatra neophodnim za donošenje odluke, uključujući provjeru vjerodostojnosti informacija dostavljenih uz zahtjev.

(7) Vijeće ministara BiH donosi odluku iz stava (4) ovog člana bez prethodnog obavještavanja lica ili entiteta na koje se mjera odnosi (princip ex parte), kako bi se spriječilo raspolaganje prije primjene mjere.

(8) Ako Vijeće ministara BiH ne prihvati zahtjev druge države iz stava (1) ovog člana, Ministarstvo sigurnosti BiH će o tome posredstvom Ministarstva vanjskih poslova BiH obavijestiti drugu državu.

(9) Donošenje odluke o privremenoj zabrani raspolaganja u skladu s ovim članom ne zavisi od postojanja, pokretanja niti ishoda krivičnog postupka, niti od postojanja pravosnažne presude za krivično djelo terorizma ili finansiranja terorizma.

(10) Odluka iz stava (4) ovog člana je konačna i stupa na snagu danom donošenja.

Član 12.
(Obavještavanje obveznika, ovlaštenih i nadležnih organa)

(1) Po donošenju odluke iz čl. 10. i 11. ovog zakona, Ministarstvo sigurnosti BiH dužno je bez odgađanja i odmah dostaviti informaciju o odluci:

a) nadzornim organima nad obveznicima,

b) ovlaštenim organima.

(2) Obavještavanje iz stava (1) ovog člana vrši se putem elektronske komunikacije ili drugog efikasnog sredstva komunikacije koje omogućava potvrdu prijema, uz obavezno evidentiranje datuma i vremena slanja, prijema i prosljeđivanja.

(3) Nadzorni organi iz stava (1) tačka a) ovog člana dužni su, po prijemu informacije i odluke Ministarstva sigurnosti BiH, bez odgađanja i odmah dostaviti informaciju i odluku svim obveznicima iz svoje nadležnosti, putem elektronske komunikacije ili drugog efikasnog sredstva komunikacije.

(4) Nadzorni organ dužan je obavijestiti Ministarstvo sigurnosti BiH da je prosljeđivanje izvršeno u roku od 24 sata.

(5) Ministarstvo sigurnosti BiH dužno je objaviti odluke iz čl. 10. i 11. ovog zakona odmah na službenoj internetskoj stranici Ministarstva sigurnosti BiH. Objavljivanje služi kao opće obavještenje svim fizičkim i pravnim licima u Bosni i Hercegovini, uključujući lica koja nisu obveznici i lica koja nisu obuhvaćena direktnom dostavom.

(6) Ministarstvo sigurnosti BiH objavljuje odluke iz čl. 10. i 11. ovog zakona u "Službenom glasniku BiH".

(7) Dostavljanje obavještenja nadzornim organima, prosljeđivanje obavještenja nadzornih organa obveznicima i objava odluke na službenoj internetskoj stranici Ministarstva sigurnosti BiH izvršavaju se bez odgađanja unutar 24 sata od donošenja odluke Vijeća ministara BiH, radi osiguranja da obveznici prime odluku i primijene mjere privremene zabrane raspolaganja u okviru roka od 24 sata.

(8) Radi osiguravanja efikasnog postupanja, nadzorni organi dužni su osigurati stalnu dostupnost kontakt-tačke i rezervnog kanala komunikacije za hitno postupanje po odlukama iz čl. 10. i 11. ovog zakona, uključujući postupanje iz st. (3) i (4) ovog člana.

(9) Nadzorni organi dužni su, u roku od 15 dana od dana objavljivanja ovog zakona u "Službenom glasniku BiH", dostaviti Ministarstvu kontakt-tačke iz stava (8) ovog člana, uključujući službene elektronske adrese i brojeve telefona za hitne slučajeve. Nadzorni organi dužni su dostaviti ažurirane podatke o kontakt-tačkama najkasnije u roku od sedam dana od svake promjene.

(10) Informacija i odluka iz stava (1) ovog člana obavezno sadrže minimum podataka potrebnih za identifikaciju lica i pravilno provođenje mjera, i to gdje su dostupni:

a) za fizička lica: puno ime i prezime, poznate nadimke, pseudonime i druga imena, datum rođenja, mjesto rođenja, jedinstveni matični broj, državljanstvo, broj i vrstu identifikacionog dokumenta ili putne isprave,

b) za pravna lica i druge subjekte: naziv, skraćeni naziv, registrirano sjedište i adresu, registracioni broj ili drugi identifikator, podatke o povezanim subjektima kada su navedeni u odluci,

c) datum i vrijeme donošenja odluke, datum i vrijeme početka primjene mjera, te osnov primjene mjera prema ovom zakonu.

(11) Ministarstvo sigurnosti BiH i nadzorni organi dužni su voditi evidenciju o svim radnjama iz ovog člana, uključujući listu primalaca, kanale komunikacije, vrijeme slanja i prijema, vrijeme prosljeđivanja i vrijeme potvrde prijema, te čuvati tê evidencije u skladu s propisima o čuvanju službene dokumentacije.

(12) Ministarstvo sigurnosti BiH uspostavlja i vodi konsolidiranu listu fizičkih i pravnih lica, grupa i subjekata prema kojima su na snazi odluke Vijeća ministara BiH o privremenoj zabrani raspolaganja donesene u skladu s čl. 10. i 11. ovog zakona zajedno s ličnim podacima iz stava 10. ovog člana. Lista je javno dostupna i objavljuje se i redovno ažurira na službenoj internetskoj stranici Ministarstva, uz evidentiranje datuma i vremena svake izmjene.

Član 13.
(Zahtjev za privremenu zabranu raspolaganja u drugim državama)

(1) Ovlašteni organ može dostaviti obrazložen zahtjev Ministarstvu sigurnosti BiH za privremenu zabranu raspolaganja na području druge države.

(2) Obrazloženi zahtjev iz stava (1) ovog člana mora sadržavati:

a) identifikacione podatke fizičkog, pravnog ili drugog lica čija se sredstva i imovina ili ekonomski resursi predlažu za privremenu zabranu raspolaganja,

b) opis okolnosti sa svim informacijama i dokumentima koji ukazuju na osnovane razloge za vjerovanje (reasonable grounds to believe) da lice ili entitet ispunjava jedan ili više kriterija iz člana 10. stav (5) ovog zakona,

c) sve raspoložive informacije, podatke i dokumente koji podržavaju zahtjev za ograničavanjem raspolaganja.

(3) Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva sigurnosti BiH, donosi odluku o upućivanju zahtjeva drugoj državi u skladu s procedurom propisanom članom 10. ovog zakona.

(4) Odluka iz stava (3) ovog člana donosi se bez prethodnog obavještavanja lica ili entiteta čija će imovina biti predmet zahtjeva (princip ex parte), kako bi se spriječilo raspolaganje prije primjene mjere.

(5) Vijeće ministara BiH odlučuje o zahtjevu iz stava (1) ovog člana u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga Ministarstva sigurnosti BiH.

(6) Po donošenju odluke iz stava (3) ovog člana, Vijeće ministara BiH zadužuje Ministarstvo sigurnosti BiH da obrazložen zahtjev za primjenu mjera zabrane privremenog raspolaganja imovinom, koji sadrži što je moguće više identifikacionih podataka o licu ili entitetu na koje se zahtjev odnosi, kao i konkretne i relevantne informacije i činjenice koje potkrepljuju ispunjenost kriterija za označavanje u skladu s ovim zakonom, posredstvom Ministarstva vanjskih poslova BiH dostavi drugoj državi.

III. PREISPITIVANJE, UKIDANJE I PRAVNI LIJEKOVI

Član 14.
(Preispitivanje odluka)

(1) Vijeće ministara BiH periodično preispituje odluke donesene u skladu s čl. 10. i 11. ovog zakona, a najmanje jednom u dvije godine, kao i ranije ako se pojave nove činjenice ili okolnosti koje dovode u pitanje opravdanost mjera, kako bi se utvrdilo da li idalje postoje osnovani razlozi za vjerovanje da lice ili entitet ispunjava kriterije za primjenu mjera zabrane privremenog raspolaganja.

(2) U postupku preispitivanja odluka iz stava (1) ovog člana Vijeće ministara BiH putem Ministarstva sigurnosti BiH može zahtijevati dodatne informacije i dokumentaciju od ovlaštenih organa.

(3) Označeno lice ili njegov zakonski zastupnik ima pravo podnijeti pisani podnesak Ministarstvu sigurnosti BiH putem nadležnog ovlaštenog organa tokom postupka preispitivanja, uz prilaganje informacija i dokaza relevantnih za ocjenu opravdanosti mjera.

(4) Vijeće ministara BiH dužno je završiti postupak preispitivanja odluke i donijeti odluku u roku od 60 dana od dana pokretanja postupka.

(5) Ako se tokom preispitivanja utvrdi da više ne postoje osnovani razlozi za vjerovanje da lice ili entitet ispunjava propisane kriterije, Vijeće ministara BiH donosi odluku o prestanku važenja mjere zabrane privremenog raspolaganja i odmah obavještava relevantne institucije i lica.

(6) Ako je lice ili entitet bilo označeno u skladu s članom 10. ovog zakona i istovremeno se nalazilo na listi Vijeća sigurnosti UN-a, Ministarstvo sigurnosti BiH je obavezno putem Ministarstva vanjskih poslova BiH podnijeti zahtjev nadležnom komitetu Vijeća sigurnosti UN-a za njegovo uklanjanje s liste.

(7) O odluci iz stava (5) ovog člana Ministarstvo sigurnosti BiH putem nadležnog ovlaštenog organa obavještava označeno lice ili entitet u pisanoj formi, uz navođenje razloga za donošenje odluke, kao i informaciju o pravnom lijeku u skladu s ovim zakonom.

Član 15.
(Zahtjev za ukidanje mjera)

(1) Lice ili entitet obuhvaćen privremenom zabranom raspolaganja na osnovu odluke Vijeća ministara BiH, ili njegov punomoćnik, može podnijeti putem nadležnog ovlaštenog organa pisani zahtjev Ministarstvu sigurnosti BiH radi ukidanja mjera, u bilo kojem trenutku nakon donošenja odluke Vijeća ministara BiH u skladu s ovim zakonom.

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana mora sadržavati:

a) podatke o podnosiocu ili punomoćniku,

b) kopiju odluke kojom su mjere uvedene,

c) razloge zbog kojih se traži ukidanje mjera, uključujući nove činjenice, dokaze o promjeni okolnosti ili prestanku razloga za primjenu mjera,

d) dokaze i informacije kojima se potkrepljuju navodi iz zahtjeva.

(3) Ministarstvo sigurnosti BiH razmatra zahtjev u roku od 30 dana od dana prijema uredno podnesenog zahtjeva i može:

a) zatražiti dodatne informacije ili dokumentaciju,

b) pribaviti mišljenje ovlaštenih organa.

(4) Ministarstvo sigurnosti BiH, uz pribavljeno mišljenje ovlaštenih organa, dostavlja prijedlog odluke Vijeću ministara BiH za ukidanje mjera ili za odbijanje zahtjeva.

(5) Vijeće ministara BiH donosi odluku o zahtjevu za ukidanje mjera najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga Ministarstva sigurnosti BiH. Odluka se donosi na osnovu procjene da li idalje postoje osnovani razlozi za vjerovanje da lice ili entitet ispunjava kriterije iz člana 10. stav (5) ovog zakona.

(6) Ako Vijeće ministara BiH usvoji zahtjev za ukidanje mjera, odluka o mjerama se stavlja van snage. Ministarstvo sigurnosti BiH putem nadzornih organa dužno je bez odgađanja:

a) obavijestiti sve nadležne institucije, uključujući subjekte iz finansijskog i nefinansijskog sektora (DNFBP) koji mogu posjedovati, upravljati ili kontrolirati sredstva ili imovinu ili ekonomske resurse, obuhvaćene mjerama,

b) objaviti izmjene liste lica i entiteta obuhvaćenih mjerama, u skladu s ovim zakonom,

c) pružiti jasna uputstva (smjernice) finansijskim institucijama i drugim licima i entitetima, o njihovim obavezama da priznaju i postupe po odluci o ukidanju mjera.

(7) Ukidanje domaće mjere u skladu s ovim članom ne utiče na status lica ili entiteta na listama Vijeća sigurnosti UN-a. U tom slučaju Ministarstvo sigurnosti BiH putem ovlaštenog organa obavještava označeno lice o pravima i mogućnostima da podnese zahtjev za uklanjanje s liste, u skladu s procedurama pred Ombudsmenom UN-a ili kontakt-tačkom UN-a.

(8) Ako Vijeće ministara BiH odbije zahtjev za ukidanje mjera, Ministarstvo sigurnosti BiH dužno je putem ovlaštenog organa bez odgađanja pismenim putem obavijestiti podnosioca zahtjeva o odluci i razlozima za odbijanje, uz informaciju o pravnom lijeku.

(9) Ministarstvo sigurnosti BiH odbacuje kao nedopušten novi zahtjev podnesen prije isteka 12 mjeseci od dana kada je podnosilac primio obavještenje o odbijanju iz stava (8) ovog člana, osim ako podnosilac uz novi zahtjev dostavi nove činjenice ili dokaze koji su nastali nakon donošenja odluke o odbijanju ili koji bez krivice podnosioca nisu mogli biti izneseni u ranijem postupku.

(10) Ministarstvo sigurnosti BiH, uz pribavljenu saglasnost ovlaštenih organa iz člana 3. stav (1) tačka p) ovog zakona, dužno je istovremeno sa stupanjem na snagu ovog zakona, objaviti javne smjernice o postupku podnošenja zahtjeva za ukidanje mjera iz ovog člana i postupku za podnošenje zahtjeva za uklanjanje s liste pred nadležnim tijelima Ujedinjenih naroda. Smjernice se objavljuju na službenoj internetskoj stranici Ministarstva sigurnosti BiH i u "Službenom glasniku BiH" i dostupne su svim fizičkim i pravnim licima.

Član 16.
(Tužba protiv odluke Vijeća ministara BiH)

(1) Lice ili entitet prema kojem je Vijeće ministara BiH donijelo odluku o privremenoj zabrani raspolaganja, u skladu s čl. 10. i 11. ovog zakona, ima pravo pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) u roku od 30 dana od dana objavljivanja odluke u "Službenom glasniku BiH".

(2) Podnošenje tužbe ne odgađa izvršenje mjera zabrane privremenog raspolaganja, osim ako Sud BiH izričito ne odluči drugačije u hitnom postupku.

(3) Tužba se može podnijeti iz sljedećih razloga:

a) identitet lica ili entiteta je pogrešno utvrđen,

b) nepostojanje činjeničnih ili pravnih osnova za donošenje mjera,

c) nedostatak obrazloženja u odluci,

d) pogrešna primjena materijalnog prava,

e) povreda pravila postupka koja su mogla uticati na zakonitost odluke, uključujući nepravilno obavještavanje, nepostupanje nadležnog organa u zakonskim rokovima, ili donošenje odluke od nenadležnog tijela.

(4) Sud BiH odlučuje po hitnom postupku.

(5) Ako Sud BiH usvoji tužbu, osporena odluka Vijeća ministara BiH stavlja se van snage, a lice ili entitet se briše iz evidencije lica i entiteta obuhvaćenih mjerama.

(6) Ukidanje odluke Vijeća ministara BiH, u skladu s ovim članom, ne utiče na status lica ili entiteta na listama Vijeća sigurnosti UN-a. Ministarstvo sigurnosti BiH putem nadležnog ovlaštenog organa obavještava označeno lice ili entitet o važećim procedurama za uklanjanje s liste, u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući mogućnost obraćanja Ombudsmenu UN-a ili kontakt-tački UN-a.

(7) Ministarstvo sigurnosti BiH dužno je putem ovlaštenih i nadzornih organa, najkasnije u roku od sedam dana od pravosnažnosti presude iz stava (5) ovog člana:

a) obavijestiti sve nadležne institucije, uključujući finansijske institucije i subjekte iz nefinansijskog sektora koji mogu posjedovati, upravljati ili kontrolirati sredstva ili drugu imovinu obuhvaćenu mjerama,

b) preduzeti sve potrebne radnje radi obustavljanja mjera, uključujući uklanjanje imena iz objavljenih listi i evidencija,

c) pružiti jasne smjernice subjektima iz tačke a) ovog stava o njihovim obavezama postupanja po odluci o prestanku mjera.

IV. PROVOĐENJE MJERA, EVIDENCIJE I TRANSPARENTNOST

Član 17.
(Obaveze fizičkih i pravnih lica u vezi s provođenjem ciljanih finansijskih sankcija)

(1) Obveznici, kao i sva druga pravna i fizička lica, dužni su provjeriti da li imaju poslovni, ugovorni, vlasnički ili drugi odnos s licem ili entitetom obuhvaćenim ciljanim finansijskim sankcijama prema odluci Vijeća ministara BiH, donesenoj u skladu s čl. 10. i 11. ovog zakona, ili prema odlukama Vijeća sigurnosti UN-a, u skladu s članom 4. ovog zakona.

(2) Sva lica iz stava (1) ovog člana dužna su bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 sata od donošenja odluke Vijeća ministara BiH, donesene u skladu s čl. 10. i 11. ovog zakona, ili odluke Vijeća sigurnosti UN-a, u skladu s članom 4. ovog zakona, provesti mjere privremene zabrane raspolaganja i zabrane stavljanja na raspolaganje nad svim sredstvima i drugom imovinom ili ekonomskim resursima u vlasništvu, pod kontrolom ili na raspolaganju licima ili entitetima obuhvaćenim mjerama, bez prethodnog upozorenja i bez obavještavanja označenih lica ili entiteta, i to na način da:

a) onemoguće svako raspolaganje,

b) spriječe svaki prijenos, korištenje, otuđenje, stavljanje na raspolaganje ili zamjenu, osim u slučajevima kada su izričito izuzeti u skladu s ovim zakonom ili odlukama Vijeća sigurnosti UN-a odnosno relevantnih komiteta Vijeća sigurnosti UN-a.

(3) Lica iz stava (1) ovog člana koja su provela zabranu privremenog raspolaganja ili zabranu stavljanja na raspolaganje nad svim sredstvima i drugom imovinom ili ekonomskim resursima u vlasništvu, pod kontrolom ili na raspolaganju licima ili entitetima obuhvaćenim mjerama, dužna su Ministarstvu sigurnosti BiH i nadležnom nadzornom organu dostaviti pisani izvještaj o preduzetim mjerama iz stava (2) ovog člana odmah, a najkasnije u roku od 24 sata. Izvještaj uključuje i svaki pokušaj transakcije koji je označeno lice ili entitet pokušao ostvariti te sadrži sve raspoložive podatke o licima ili entitetima, vrijednosti, vrsti i lokaciji sredstava i imovine ili ekonomskih resursa, kao i druge relevantne informacije.

(4) Izvještaj iz stava (3) ovog člana dostavlja se elektronskim i pisanim putem. Izuzetno, ako je izvještaj zbog hitnosti dostavljen telefonski, mora biti potvrđen pisanim ili elektronskim putem u roku od 24 sata.

(5) Zabranjuje se svim fizičkim i pravnim licima u Bosni i Hercegovini da direktno ili indirektno, u cijelosti ili djelimično, samostalno ili zajedno s drugim:

a) označenim licima i entitetima stave na raspolaganje bilo kakva sredstva i imovinu ili ekonomske resurse ili druge povezane usluge, uključujući finansijske, tehničke, logističke ili savjetodavne usluge,

b) učestvuju u bilo kakvim operacijama ili transakcijama koje se odnose na sredstva i imovinu ili ekonomske resurse označenih lica ili entiteta,

c) djeluju u korist, uime, za račun, po nalogu, ili u saradnji s licima ili entitetima označenim u skladu s ovim zakonom, ili koji se nalaze u njihovom vlasništvu ili pod njihovom direktnom ili indirektnom kontrolom. Ove zabrane ne primjenjuju se ako su izričito odobrene, licencirane ili drugačije dozvoljene u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a ili odlukom Vijeća ministara BiH.

(6) Zabrana iz stava (5) ovog člana obuhvata i:

a) svaki pokušaj transfera, otuđenja ili korištenja sredstava i imovine ili ekonomskih resursa u korist lica ili entiteta obuhvaćenih mjerama,

b) sredstva i resurse koji proističu iz sredstava i imovine ili ekonomskih resursa koja pripadaju ili ih kontroliraju ta lica ili entiteti,

c) svako namjerno učestvovanje u radnjama čiji je cilj izbjegavanje ili zaobilaženje mjera privremene zabrane raspolaganja, uključujući korištenje trećih lica, posrednika, pravnih konstrukcija ili drugih mehanizama radi prikrivanja povezanosti sa označenim licima ili entitetima.

(7) Sredstva i druga imovina ili ekonomski resursi obuhvaćeni privremenom zabranom raspolaganja mogu se koristiti ili staviti na raspolaganje samo u slučajevima i na način predviđen čl. od 23. do 28. ovog zakona.

(8) Nadležne institucije za registraciju poslovnih subjekata, udruženja i fondacija, kao i sudovi, notari i advokati, dužni su provjeriti da li je lice ili entitet obuhvaćen mjerama prije upisa u registar odnosno prije sastavljanja ili ovjere ugovora o prijenosu nekretnina ili ugovora o poklonu ili pozajmici.

(9) Ako se lice obuhvaćeno mjerama predlaže za direktora, odgovorno lice ili većinskog vlasnika poslovnog subjekta, udruženja ili fondacije, ili se pojavljuje kao ugovorna strana u prijenosu nekretnine, poklona ili pozajmice, upis u registar se neće izvršiti niti će se ugovor sačiniti ili ovjeriti.

(10) Nadležne institucije iz stava (8) ovog člana dužne su Ministarstvu sigurnosti BiH odmah dostaviti obavještenje o odbijanju registracije ili ovjere ugovora iz stava (9) ovog člana.

(11) Obaveze i zabrane propisane ovim članom primjenjuju se i na lica koja djeluju uime ili za račun lica ili entiteta obuhvaćenih mjerama ili po njihovim uputama.

(12) Kada lice ili entitet bude uklonjen s liste lica obuhvaćenih mjerama privremene zabrane raspolaganja, bilo odlukom Vijeća sigurnosti UN-a ili Vijeća ministara BiH, fizička i pravna lica dužna su bez odgađanja obustaviti primjenu svih mjera iz ovog člana prema tom licu ili entitetu te omogućiti ponovno raspolaganje sredstvima i imovinom ili ekonomskim resursima, osim ako posebnim zakonom, sudskom odlukom ili odlukom nadležnog organa nije drugačije određeno.

(13) Ministarstvo sigurnosti BiH bez odgađanja obavještava nadležne subjekte o ukidanju mjera.

(14) Ministarstvo sigurnosti BiH uz saglasnost ovlaštenog organa u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona propisuje obrazac kojim se uređuje način i forma dostavljanja izvještaja i obavještenja iz ovog člana.

Član 18.
(Trajanje ciljanih finansijskih sankcija)

(1) Privremena zabrana raspolaganja i zabrane stavljanja na raspolaganje, donesene u skladu s ovim zakonom, ostaju na snazi i proizvode pravno dejstvo sve dok:

a) Vijeće ministara BiH ne donese odluku o prestanku važenja mjere, utvrđujući da više ne postoje osnovani razlozi za vjerovanje da lice ili entitet ispunjava kriterije iz člana 10. stav (5) ovog zakona ili

b) Vijeće sigurnosti UN-a, putem relevantnog komiteta UN-a, ne donese odluku o uklanjanju označenog lica ili entiteta s odgovarajuće liste i u tom slučaju prestanak mjere nastupa odmah po objavljivanju odluke komiteta UN-a, bez potrebe za donošenjem posebne domaće odluke.

(2) Ministarstvo sigurnosti BiH putem ovlaštenih i nadzornih organa dužno je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 sata od dana prestanka mjere u smislu stava (1) ovog člana, obavijestiti sve nadležne institucije, obveznike i druge subjekte na koje se mjera odnosi te objaviti informaciju o prestanku važenja mjere na svojoj službenoj internetskoj stranici i u "Službenom glasniku BiH".

(3) Ukidanje mjera iz stava (1) ovog člana ne utiče na obavezu čuvanja dokumentacije, dostavljanja izvještaja i poštivanja svih drugih obaveza propisanih ovim zakonom koje su važile u vrijeme trajanja mjera. Dokumentacija u vezi s provođenjem mjera čuva se najmanje deset godina od dana prestanka mjere, u skladu sa zakonom kojim se uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

(4) Privremena zabrana raspolaganja i zabrane stavljanja na raspolaganje iz ovog zakona ostaju na snazi do njihovog formalnog ukidanja u skladu sa stavom (1) ovog člana i proizvode pravno dejstvo bez obzira na eventualne proceduralne nepravilnosti koje ne utiču na materijalnu osnovanost odluke.

Član 19.
(Prikupljanje podataka o označenim licima i entitetima)

(1) Ministarstvo sigurnosti BiH putem ovlaštenih i nadzornih organa može, u skladu s ovim i drugim zakonima, radi izvršavanja svojih nadležnosti u vezi s ciljanim finansijskim sankcijama, zahtijevati od nadležnih organa, institucija, regulatornih i nadzornih tijela, finansijskih institucija, nefinansijskih institucija, pravnih i fizičkih lica, sve podatke i informacije koji su potrebni za realizaciju ovog zakona, uključujući, ali ne ograničavajući se na informacije o identitetu, pravnom statusu, vlasništvu, kontrolnoj strukturi, poslovnim aktivnostima, komunikaciji, kretanju, povezanim licima i imovini označenih lica, entiteta, subjekata i grupa.

(2) Ovlašteni organ prikuplja ili traži informacije radi identifikacije lica ili entiteta za koje postoje osnovani razlozi da se sumnja ili vjeruje da ispunjavaju kriterije za označavanje, s ciljem podnošenja prijedloga za uvrštavanje na liste Vijeća sigurnosti UN-a ili za donošenje odluke Vijeća ministara BiH o privremenoj zabrani raspolaganja, u skladu s ovim zakonom. Prikupljanje i traženje informacija provodi se u skladu s ovim zakonom i zakonima kojim se uređuju nadležnosti i ovlaštenja ovlaštenih organa.

(3) Prikupljanje i traženje informacija ovlaštenog organa iz stava (2) ovog člana provodi se ex parte, odnosno bez obavještavanja lica ili entiteta na koje se informacije odnose, kada je to neophodno za ostvarivanje svrhe ovog zakona.

(4) Ministarstvo sigurnosti BiH može, u saradnji s Ministarstvom vanjskih poslova BiH ili drugim nadležnim organima, koristiti informacije pribavljene međunarodnom razmjenom podataka u skladu s međunarodnim ugovorima i relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a.

Član 20.
(Evidencija i ažuriranje podataka o označenim licima i entitetima)

(1) Ministarstvo sigurnosti BiH uspostavlja i vodi evidenciju o svim prikupljenim podacima i informacijama u vezi sa označenim licima i entitetima prema kojima se provode ciljane finansijske sankcije.

(2) Evidencija iz stava (1) ovog člana obuhvata najmanje:

a) podatke o identitetu označenih lica, uključujući matični broj i broj lične karte, ili broj pasoša, državljanstvo i adresu boravišta, te naziv, pravni oblik, adresu sjedišta i jedinstveni identifikacioni broj pravnog lica,

b) informacije o pravnom statusu, vlasništvu, kontrolnoj strukturi i poslovnim aktivnostima entiteta,

c) podatke o vrsti, vrijednosti i lokaciji sredstava i druge imovine ili ekonomskih resursa koji su predmet mjere,

d) datume donošenja, izmjene i prestanka važenja odluka o mjerama zabrane,

e) podatke o zahtjevima za izuzeće, zahtjeve za uklanjanje s liste i druge relevantne pravne postupke.

Član 21.
(Javno objavljivanje informacija)

(1) Ministarstvo sigurnosti BiH bez odgađanja objavljuje na svojoj službenoj internetskoj stranici listu lica i entiteta prema kojima su donesene ciljane finansijske sankcije u skladu s odredbama ovog zakona.

(2) Objavljena lista sadrži najmanje:

a) osnovne identifikacione podatke označenih lica i entiteta, uključujući ime, prezime, naziv pravnog lica, pseudonime i nadimke, datum rođenja ili osnivanja i druge javno dostupne podatke koji omogućavaju identifikaciju,

b) datum donošenja i broj odluke kojom je izrečena mjera,

c) pravni osnov (navođenje relevantnog člana ovog zakona ili rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a),

d) datum stupanja mjere na snagu.

(3) Ministarstvo sigurnosti BiH bez odgađanja objavljuje i:

a) svaku izmjenu objavljene liste, uključujući dodatak novih lica i entiteta ili uklanje s liste postojećih,

b) informacije o prestanku važenja mjera zabrane, uključujući broj i datum odluke kojom je mjera ukinuta,

c) informacije o izuzećima i uklanjanju s liste kada je to primjenjivo.

(4) Objavljene informacije se redovno ažuriraju i ostaju javno dostupne sve dok traju ciljane finansijske sankcije odnosno dok traje potreba za informiranjem javnosti, a najduže pet godina od prestanka važenja mjere, osim ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

(5) Objavom podataka u skladu s ovim članom osigurava se javni interes i mogućnost identifikacije označenih lica i entiteta. Ministarstvo sigurnosti BiH dužno je prilikom objave da koristi samo one podatke koji su nužni i proporcionalni svrsi ovog zakona, a posebno da se oslanja na podatke koji su već javno dostupni putem rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a ili odluka Vijeća ministara BiH.

Član 22.
(Objava smjernica međunarodnih tijela)

(1) Ministarstvo sigurnosti BiH objavljuje na svojoj službenoj internetskoj stranici sve relevantne smjernice, preporuke i procedure koje su usvojili komiteti Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući, ali ne ograničavajući se na:

a) Komitet iz rezolucija 1267 (1999), 1989 (2011) i 2253 (2015) (Al-Qaida/ISIL),

b) Komitet iz Rezolucije 1988 (2011) (Talibani),

c) Komitet iz Rezolucije 1718 (2006) i pratećih rezolucija (DPRK),

d) Komitet iz Rezolucije 1737 (2006) i pratećih rezolucija (Iran),

e) Kontakt-tačku (Focal Point) uspostavljenu Rezolucijom 1730 (2006), kao i druge međunarodne akte i upute koje se odnose na postupke označavanja, uklanjanja s listi, pravnih lijekova i zaštite prava označenih i trećih lica.

(2) Objavljivanje smjernica i procedura iz stava (1) ovog člana izvršava se odmah po stupanju na snagu ovog zakona, a najkasnije u roku od sedam dana.

(3) Ministarstvo sigurnosti BiH obavezno je bez odgađanja objaviti i svaku izmjenu ili dopunu smjernica i procedura koje su usvojili relevantni komiteti Vijeća sigurnosti UN-a, kao i sve izmjene domaćih procedura koje se odnose na označavanje, uklanjanje s liste, izuzeća i pravne lijekove.

V. IZUZEĆA OD MJERA, PRISTUP SREDSTVIMA I POSEBNE OBAVEZE

Član 23.
(Garancija prava trećih lica, postupci i pravni lijekovi)

(1) Ciljane finansijske sankcije ne dovode u pitanje prava savjesnih trećih lica koja su postupala u dobroj vjeri i stekla prava prije donošenja mjere.

(2) Svako lice koje nije obuhvaćeno mjerom zabrane, a koje ima zakonito pravo stečeno prije donošenja mjere na predmetnim sredstvima i imovini ili ekonomskim resursima, može podnijeti zahtjev za restituciju Vijeću ministara BiH posredstvom Ministarstva sigurnosti BiH putem ovlaštenih organa.

(3) Podnosilac zahtjeva iz stava (2) ovog člana može dokazivati svoje pravo pravosnažnom sudskom odlukom, zemljišnoknjižnim ili registarskim upisom, ugovorom, javnom ili drugom vjerodostojnom ispravom, ili drugim dokazima koji nesumnjivo potvrđuju postojanje prava stečenog prije donošenja mjere.

(4) Vijeće ministara BiH donosi odluku o zahtjevu odmah, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva i dostavljene dokumentacije, nakon što se izvrši provjera i utvrdi da podnosilac zahtjeva nije označeno lice ili entitet u smislu ovog zakona.

(5) Sredstva i imovina ili ekonomski resursi čije je raspolaganje privremeno zabranjeno u skladu s ovim zakonom može biti predmet restitucije ili izvršenja radi zaštite savjesnih trećih lica, u obimu koji je nužan za ostvarivanje njihovih zakonitih prava, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1452 (2002) i njenim pratećim rezolucijama.

(6) Ministarstvo sigurnosti BiH putem ovlaštenih organa obavezno je bez odgađanja obavijestiti podnosioca zahtjeva, kao i obveznike i nadležne institucije koje su provele mjeru privremene zabrane raspolaganja, o odluci Vijeća ministara BiH.

(7) Ministarstvo sigurnosti BiH objavljuje javne informacije i obrasce za podnošenje zahtjeva trećih lica radi restitucije, koje moraju biti javno dostupne na službenoj internetskoj stranici.

(8) Protiv odluke Vijeća ministara BiH iz ovog člana može se podnijeti tužba Sudu BiH u roku od 15 dana od dana prijema odluke.

Član 24.
(Postupanje u slučaju pogrešne identifikacije)

(1) Fizičko ili pravno lice koje ima isto ili slično ime ili naziv kao označeno lice ili entitet, a koje je nenamjerno pogođeno mjerom privremene zabrane raspolaganja zbog pogrešne identifikacije, ima pravo podnijeti zahtjev za prestanak primjene mjera privremene zabrane raspolaganja nad svojim sredstvima i drugom imovinom ili ekonomskim resursima.

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana podnosi se Vijeću ministara BiH posredstvom Ministarstva sigurnosti BiH putem ovlaštenih organa, koje provodi provjeru identiteta podnosioca zahtjeva u saradnji s ovlaštenim organima iz člana 3. stav (1) tačka p) ovog zakona i drugim nadležnim institucijama.

(3) Vijeće ministara BiH donosi odluku o zahtjevu odmah, a najkasnije u roku od sedam dana od dana njegovog prijema, nakon što se utvrdi da podnosilac zahtjeva nije fizičko ili pravno lice, grupa ili subjekat koji je označen u skladu s ovim zakonom, relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a.

(4) Kada se utvrdi da je došlo do pogrešne identifikacije, Ministarstvo sigurnosti BiH putem ovlaštenih i nadzornih organa bez odgađanja obavještava sve nadležne institucije i obveznike, uključujući finansijske institucije i subjekte iz nefinansijskog sektora, o odluci o prestanku primjene mjera, uz obavezu da se podnosiocu zahtjeva odmah omogući nesmetano raspolaganje sredstvima i drugom imovinom ili ekonomskim resursima.

(5) Ministarstvo sigurnosti BiH objavljuje javne informacije i obrasce za podnošenje zahtjeva trećih lica radi restitucije, koje moraju biti javno dostupne na službenoj internetskoj stranici.

(6) Protiv odluke Vijeća ministara BiH donesene u skladu s ovim članom dopušteno je pokretanje upravnog spora pred Sudom BiH.

Član 25.
(Pristup sredstvima i drugoj imovini ili ekonomskim resursima na koja se odnose ciljane finansijske sankcije u skladu s odlukama Vijeća sigurnosti UN-a)

(1) Lice označeno na listi Vijeća sigurnosti UN-a ili njegov zastupnik može podnijeti zahtjev Ministarstvu sigurnosti BiH, putem ovlaštenih organa za odobrenje korištenja sredstava i druge imovine ili ekonomskih resursa koja su obuhvaćena mjerama zabrane, radi pokrića osnovnih i vanrednih troškova, u smislu člana 3. ovog zakona.

(2) Ministarstvo sigurnosti BiH razmatra zahtjev iz stava (1) ovog člana, putem ovlaštenih organa provjerava njegovu potpunost i pribavlja relevantne podatke od nadležnih organa, te ga bez odgađanja prosljeđuje nadležnom komitetu Vijeća sigurnosti UN-a, u skladu s procedurama utvrđenim Rezolucijom 1452 (2002) i njenim pratećim rezolucijama.

(3) Odluku o zahtjevu donosi nadležni komitet Vijeća sigurnosti UN-a, u skladu s vlastitim smjernicama i rokovima:

a) za osnovne troškove, ako nadležni komitet Vijeća sigurnosti UN-a u roku od sedam dana od dostavljanja zahtjeva ne donese odluku, Ministarstvo sigurnosti BiH može odobriti zahtjev za osnovne troškove u skladu s procedurama propisanim ovim zakonom,

b) za vanredne troškove, odobrenje daje nadležni komitet Vijeća sigurnosti UN-a posebnom odlukom.

(4) Ministarstvo sigurnosti BiH putem nadležnog ovlaštenog organa obavještava označeno lice ili entitet, kao i nadležne institucije i obveznike, o odluci Komiteta Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući obim i uslove korištenja sredstava i druge imovine za koje je izuzeće odobreno.

(5) Podnošenje zahtjeva iz stava (1) ovog člana ne isključuje pravo označenog lica ili entiteta da zahtjev podnese i direktno kontakt-tački uspostavljenoj Rezolucijom 1730 (2006), u skladu s procedurama tog mehanizma.

Član 26.
(Pristup sredstvima i drugoj imovini ili ekonomskim resursima na koja se odnose ciljane finansijske sankcije u skladu s odlukom Vijeća ministara BiH)

(1) Lice ili entitet prema kojem je Vijeće ministara BiH donijelo mjeru zabrane u skladu s ovim zakonom, ili njegov zastupnik, može podnijeti zahtjev Ministarstvu sigurnosti BiH putem nadležnog ovlaštenog organa za odobrenje korištenja dijela sredstava ili imovine ili ekonomskih resursa radi pokrića osnovnih i/ili vanrednih troškova, u smislu člana 3. ovog zakona.

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana mora sadržavati najmanje:

a) identitet podnosioca,

b) dokaz o sredstvima i imovini ili ekonomskim resursima na koja se zahtjev odnosi,

c) obrazloženje svrhe korištenja i visinu traženog iznosa,

d) dokumentaciju kojom se potvrđuje nužnost i hitnost troškova.

(3) Vijeće ministara BiH donosi odluku o zahtjevu u roku od 30 dana od dana njegovog zaprimanja na osnovu sljedećih kriterija:

a) ako podnosilac zahtjeva dokaže da se tražena sredstva odnose na osnovne ili vanredne troškove u smislu člana 3. ovog zakona,

b) ako je dostavljena dokumentacija kojom se potvrđuje nužnost i hitnost troškova,

c) ako ne postoje osnovani razlozi za vjerovanje da će sredstva i imovina ili ekonomski resursi biti korišteni za finansiranje terorizma ili druge nezakonite aktivnosti,

d) ako su iznos i svrha korištenja proporcionalni traženim troškovima.

(4) Ministarstvo sigurnosti BiH putem nadležnog ovlaštenog organa može obavezati označeno lice ili entitet da mjesečno izvještava o načinu trošenja odobrenih sredstava ili korištenja imovine ili ekonomskih resursa, kao i da dostavlja prateću dokumentaciju.

(5) Ministarstvo sigurnosti BiH putem ovlaštenih i nadzornih organa bez odgađanja obavještava nadležne institucije i obveznike o donesenim odlukama, uključujući finansijske institucije i subjekte iz nefinansijskog sektora, s preciznim uputstvima o obimu, visini i uslovima korištenja odobrenih sredstava ili imovine ili ekonomskih resursa.

(6) Ako je odluka iz stava (3) ovog člana negativna, označeno lice može podnijeti tužbu Sudu BiH.

(7) Ministarstvo sigurnosti BiH donosi podzakonski akt kojim se uređuju forma, sadržaj i način odlučivanja o zahtjevima za izuzeće u skladu s ovim članom u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 27.
(Dodavanje kamate ili drugih primanja ili plaćanja na račune na koje se primjenjuje privremena zabrana raspolaganja)

(1) Vijeće ministara BiH posredstvom Ministarstva sigurnosti BiH putem nadzornih organa može, na zahtjev banke ili drugog obveznika, dozvoliti evidentiranje kamata, dividendi, drugih prihoda, kao i plaćanja dospjelih po ugovorima, sporazumima ili obavezama nastalim prije datuma donošenja mjere privremene zabrane raspolaganja, na račune obuhvaćene mjerom u skladu s ovim zakonom i relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a.

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana mora sadržavati:

a) identitet označenog lica ili entiteta i broj računa na koji se odnosi,

b) dokumentaciju kojom se potvrđuje da su ugovor, sporazum ili obaveza nastali prije datuma donošenja mjere,

c) iznos i vrstu kamata, prihoda ili plaćanja koja se traže za evidentiranje.

(3) Vijeće ministara BiH donosi odluku o zahtjevu u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva nakon što posredstvom Ministarstva sigurnosti BiH pribavi mišljenja nadležnih nadzornih organa.

(4) Evidentirana sredstva iz stava (1) ovog člana ostaju obuhvaćena mjerom privremene zabrane raspolaganja i ne mogu se koristiti, prenositi, otuđiti ili na drugi način stavljati na raspolaganje bez odobrenja Vijeća ministara BiH, u skladu s ovim zakonom i relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a.

(5) Ministarstvo sigurnosti BiH putem nadležnih nadzornih organa obavezno je bez odgađanja obavijestiti obveznike i nadležne institucije o svakoj odluci donesenoj u skladu s ovim članom.

Član 28.
(Plaćanja po ugovorima)

(1) Vijeće ministara BiH može dozvoliti izvršenje plaćanja dospjelih po ugovorima, sporazumima ili obavezama zaključenim prije donošenja mjere privremene zabrane raspolaganja prema označenom licu ili entitetu, pod uslovom da se ugovor ili obaveza ne odnose na zabranjene predmete, materijale, opremu, robu, tehnologiju, pomoć, obuku, finansijsku pomoć, investicije, brokerske ili druge usluge obuhvaćene relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, te da uplatu ne prima direktno niti indirektno lice ili entitet koji je obuhvaćen mjerama zabrane.

(2) Zahtjev za odobrenje plaćanja podnosi banka, druga finansijska institucija ili obveznik koji vodi račun ili posreduje u izvršenju obaveze, uz saglasnost označenog lica ili njegovog zastupnika.

(3) Zahtjev iz stava (2) ovog člana mora sadržavati najmanje:

a) identitet označenog lica ili entiteta,

b) ugovor, sporazum ili drugu obavezu koja je nastala prije donošenja mjere, zajedno s dokazima o datumu njenog zaključenja,

c) opis obaveze i visinu iznosa koji se traži za plaćanje,

d) podatke o primaocu plaćanja, uključujući dokaz da primalac nije označeno lice ili entitet.

(4) Vijeće ministara BiH donosi odluku o zahtjevu u roku od 30 dana od dana prijema potpunog zahtjeva, uz prethodnu provjeru da ne postoje osnovani razlozi za vjerovanje da zahtjev predstavlja pokušaj zaobilaženja ili prikrivanja transakcije zabranjene mjerama.

(5) Ministarstvo vanjskih poslova BiH dužno je obavijestiti nadležni komitet Vijeća sigurnosti UN-a o namjeri da odobri plaćanje najmanje deset dana prije nego što se plaćanje odobri, u skladu sa zahtjevima relevantnih rezolucija.

(6) Ministarstvo vanjskih poslova BiH obavezno je u roku od deset dana od dana izvršenja odobrene transakcije dostaviti izvještaj o realizaciji plaćanja nadležnom komitetu Vijeća sigurnosti UN-a.

(7) Ministarstvo sigurnosti BiH putem nadzornih organa bez odgađanja obavještava banke, finansijske institucije i druge obveznike o odobrenju plaćanja, zajedno s preciznim uputstvima o njegovim uslovima i obimu.

(8) Sve transakcije odobrene u skladu s ovim članom ostaju podložne privremenoj zabrani raspolaganja iz ovog zakona i mogu se izvršiti samo u mjeri u kojoj je to izričito dopušteno odlukom Vijeća ministara BiH i u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a.

(9) Vijeća ministara BiH zadržava pravo da opozove odobrenje iz ovog člana i obustavi izvršenje plaćanja ako se naknadno utvrdi da su dostavljene informacije ili dokumentacija bile netačne, nepotpune ili da transakcija predstavlja pokušaj zaobilaženja ili zloupotrebe mjera privremene zabrane raspolaganja.

Član 29.
(Smjernice Ministarstva sigurnosti BiH)

Ministarstvo sigurnosti BiH uz saglasnost ovlaštenih i nadzornih organa će u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona donijeti i objaviti smjernice koje se odnose na:

a) način podnošenja zahtjeva i odlučivanja o pristupu sredstvima i drugoj imovini u slučajevima osnovnih i vanrednih troškova,

b) primjenu i nadzor nad izvršavanjem izuzetaka iz ovog poglavlja,

c) obrasce, dokumentaciju i proceduru u vezi sa zahtjevima.

Član 30.
(Odgovornost za štetu)

(1) Bosna i Hercegovina ne odgovara za štetu koja nastane kao posljedica primjene ovog zakona, osim u slučajevima kada je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom nadležnog organa, javne institucije ili pravnog lica s javnim ovlaštenjima.

(2) Nijedno fizičko ili pravno lice neće snositi odgovornost niti mu može biti nanesena šteta, uključujući građanskopravnu, krivičnu ili upravnu odgovornost, zbog radnje ili propuštanja koji su izvršeni u dobroj vjeri prilikom provođenja ciljanih finansijskih sankcija ili drugih obaveza iz ovog zakona.

(3) Zaštita iz stava (2) ovog člana odnosi se i na lica koja su, u skladu sa zakonom, onemogućila pristup sredstvima, odbila izvršenje transakcije, blokirala pristup imovini ili na drugi način izvršila svoje zakonske obaveze prema ovom zakonu, pod uslovom da su postupala s dužnom pažnjom i bez namjere da prouzrokuju štetu.

(4) Odredbe ovog člana ne isključuju odgovornost za štetu nastalu usljed namjere, grube nepažnje ili zloupotrebe prava.

(5) Fizičko ili pravno lice odnosno odgovorno lice u pravnom licu, koje smatra da je pretrpjelo štetu kao posljedicu primjene mjera iz ovog zakona ima pravo na sudsku zaštitu i pravo zahtijevati naknadu štete pred nadležnim sudom u građanskom postupku.

VI. NADZOR, OBAVEZE OBVEZNIKA, UPRAVLJANJE IMOVINOM I KOORDINACIJA

Član 31.
(Nadzor nad primjenom Zakona)

Nadzorni organi provode nadzor nad primjenom obaveza iz ovog zakona u okviru svojih nadležnosti, uključujući i slučajeve u kojima sektorskim propisima nadzor nad pojedinim obavezama nije posebno uređen, a nadzor nad provođenjem ovog zakona kod obveznika iz finansijskog i nefinansijskog sektora vrše nadležni organi određeni u skladu sa Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, i to:

a) agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske vrše nadzor nad bankama, mikrokreditnim organizacijama, davaocima lizinga i institucijama elektronskog novca,

b) Poreska uprava Republike Srpske, Finansijska policija Federacije Bosne i Hercegovine (Devizni inspektorat) i Direkcija za finansije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine vrše nadzor nad ovlaštenim mjenjačima,

c) Agencija za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine i Agencija za osiguranje Republike Srpske vrše nadzor nad društvima za osiguranje, posrednicima i zastupnicima u osiguranju u vezi sa životnim osiguranjem i osiguranjima povezanim s ulaganjem,

d) Komisija za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine i komisije za hartije/papire od vrijednosti Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine vrše nadzor nad društvima za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima, investicionim fondovima, berzanskim posrednicima, bankama skrbnicima, društvima za faktoring, pružaocima usluga povezanih s virtuelnim valutama,

e) Federalna uprava za inspekcijske poslove Federacije Bosne i Hercegovine, Republička uprava za igre na sreću Republike Srpske i Direkcija za finansije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine vrše nadzor nad priređivačima igara na sreću,

f) Ministarstvo pravde Republike Srpske, Notarska komora Federacije Bosne i Hercegovine i Pravosudna komisija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine vrše nadzor nad notarima,

g) advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske vrše nadzor nad advokatima i advokatskim društvima,

h) Federalna uprava za inspekcijske poslove Federacije Bosne i Hercegovine, Republička uprava za inspekcijske poslove Republike Srpske i Direkcija za finansije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine vrše nadzor nad pružaocima knjigovodstvenih i računovodstvenih usluga, poreskim savjetnicima, trgovcima plemenitim metalima i dragim kamenjem, trgovcima umjetninama, posrednicima u prometu nekretninama, te ostalim obveznicima van finansijskog sektora,

i) Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Republička uprava za inspekcijske poslove Republike Srpske i Inspektorat Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine vrše nadzor nad poštama koje pružaju platne usluge.

Član 32.
(Obaveza izvještavanja Ministarstva sigurnosti BiH)

Nadzorni organi iz člana 31. ovog zakona dužni su da, u roku od pet dana od saznanja, obavijeste Ministarstvo sigurnosti BiH i ovlaštene nadzorne organe o svakom slučaju utvrđenog kršenja obaveza u vezi s primjenom ciljanih finansijskih sankcija kod obveznika iz njihove nadležnosti.

Član 33.
(Obaveza donošenja internih politika, kontrola i procedura)

(1) Obveznici iz člana 3. stav (1) tačka u) ovog zakona dužni su donijeti interne politike, kontrole i procedure za provođenje ciljanih finansijskih sankcija, te ih redovno provoditi, preispitivati i ažurirati u skladu s prirodom, veličinom i stepenom rizika njihovog poslovanja i sektora u kojem posluju, a s ciljem osiguranja potpune usklađenosti s obavezama iz člana 17. ovog zakona.

(2) Politike, kontrole i procedure iz stava (1) ovog člana moraju biti sastavni dio sistema unutrašnjih kontrola subjekta i uključuju najmanje:

a) identifikaciju i procjenu rizika od kršenja mjera, uključujući rizike specifične za sektor i poslovni model obveznika,

b) definiranje odgovornosti osoblja i upravljačke strukture u vezi s provođenjem mjera iz člana 17. ovog zakona,

c) procedure za provjeru podataka o strankama i transakcijama u svrhu otkrivanja poklapanja s listama,

d) procedure za reakciju na pozitivna poklapanja s listama, uključujući obavezu izvršenja privremene zabrane raspolaganja bez odgađanja, u skladu s članom 17. stav (2) ovog zakona,

e) sistem izvještavanja i čuvanja evidencija,

f) obaveznu i redovnu obuku osoblja u vezi s obavezama iz ovog člana i iz člana 17. ovog zakona.

(3) Obveznici iz člana 3. stav (1) tačka u) ovog zakona dužni su da nadležnim nadzornim organima na njihov zahtjev dostave sve podatke i informacije o primjeni politika, kontrola i procedura. Rok za dostavljanje tih informacija ne može biti kraći od tri dana, osim ako nadzorni organ ne odredi kraći rok radi sprečavanja kršenja mjera.

(4) Interne politike, kontrole i procedure za provođenje ciljanih finansijskih sankcija mogu biti integrirane u šire programe i politike usmjerene na sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, pod uslovom da su jasno identificirane i da je njihova primjena osigurana, posebno u dijelu koji se odnosi na izvršavanje obaveza iz člana 17. ovog zakona.

(5) Nadležni nadzorni organi dužni su, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti smjernice za obveznike u vezi s njegovim provođenjem, a posebno u pogledu ispunjavanja obaveza iz ovog člana i člana 17. ovog zakona.

(6) Nadzorni organi, u skladu sa svojim nadležnostima, mogu samostalno ili u saradnji s drugim nadležnim organima davati preporuke i smjernice za primjenu ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega. Smjernice i preporuke mogu se davati kontinuirano, u skladu sa stvarnim potrebama i praksom nadzora, uključujući i zajedničke smjernice više nadležnih organa.

Član 34.
(Nadzorne mjere i ovlaštenja)

Nadzorni organi provode nadzor nad primjenom ovog zakona kod obveznika iz svoje nadležnosti u skladu sa ovim zakonom, Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, sektorskim zakonima i propisima kojim se uređuju njihova nadzorna ovlaštenja, uključujući rokove i postupke za izricanje nadzornih mjera.

Član 35.
(Čuvanje i upravljanje sredstvima i imovinom ili ekonomskim resursima na koja se primjenjuje privremena zabrana raspolaganja)

Upravljanje sredstvima i imovinom ili ekonomskim resursima na koja se primjenjuje privremena zabrana raspolaganja u skladu s ovim zakonom vrše nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, u skladu s važećim zakonima i propisima o upravljanju i zaštiti imovine, uključujući obavezu da spriječe njihovo korištenje na način koji je suprotan mjerama propisanim ovim zakonom.

Član 36.
(Koordinacija u provođenju zakona)

Vijeće ministara BiH, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, uspostavlja svojom odlukom stalne međuinstitucionalne radne grupe za koordinaciju provođenja mjera ciljanih finansijskih sankcija protiv finansiranja terorizma i ciljanih finansijskih sankcija protiv finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, sastavljenu od predstavnika nadležnih institucija na prijedlog Ministarstva sigurnosti BiH uz saglasnost ovlaštenih organa.

VII. SANKCIJE ZA NEPROVOĐENJE ODREDBI ZAKONA

Član 37.
(Prekršaji u vezi s mjerama zabrane privremenog raspolaganja)

(1) Novčanom kaznom od 50.000 KM do 200.000 KM kaznit će se pravno lice koje u okviru svoje poslovne djelatnosti:

a) ne provede ciljane finansijske sankcije u skladu s članom 17. stav (2) ovog zakona, i/ili

b) pruži usluge, učestvuje u transakcijama ili na drugi način učestvuje u izvršenju radnji koje predstavljaju povredu zabrana iz člana 17. stav (5) ovog zakona.

(2) Odgovorno lice u pravnom licu koje učini prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se novčanom kaznom od 10.000 KM do 50.000 KM.

(3) Fizičko lice, obveznik ovog zakona, koje u okviru svoje poslovne ili profesionalne djelatnosti učini prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se novčanom kaznom od 20.000 KM do 200.000 KM.

(4) Prekršajnu kaznu iz ovog člana izriče nadzorni organ, izdavanjem prekršajnog naloga ili sud, rješenjem o podnesenom zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka.

Član 38.
(Prekršaji zbog nepostupanja po obavezama)

(1) Pravno lice koje ne dostavi Ministarstvu sigurnosti BiH odnosno nadzornom organu pisani ili elektronski izvještaj o pokušaju ili izvršenju transakcije u vezi sa sredstvima i imovinom ili ekonomskim resursima označenih lica ili entiteta u skladu s članom 17. stav (3) ovog zakona, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 20.000 KM do 200.000 KM.

(2) Pravno lice koje ne donese, ne provodi, ne preispituje ili ne ažurira interne politike, kontrole i procedure za provođenje ciljanih finansijskih sankcija, suprotno članu 33. ovog zakona, ili ih ne učini sastavnim dijelom sistema unutrašnjih kontrola, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 20.000 KM do 200.000 KM.

(3) Odgovorno lice u pravnom licu iz st. (1) i (2) ovog člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 20.000 KM.

(4) Fizičko lice koje je obveznik ovog zakona iz reda označenih nefinansijskih pravnih lica i profesija, uključujući notare, advokate, računovođe, revizore, trgovce nekretninama, subjekte koji trguju dragocjenim metalima i dragim kamenjem, kao i pružaoce usluga za privredna društva, a koji ne postupi u skladu s članom 33. ovog zakona, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000 KM do 100.000 KM.

(5) Fizičko lice iz stava (4) ovog člana koje na zahtjev nadzornog organa ne dostavi podatke iz člana 33. stav (3) ovog zakona kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 20.000 KM.

(6) Ponavljanje prekršaja iz ovog člana predstavlja otežavajuću okolnost i osnov je za izricanje maksimalne propisane kazne.

(7) Prekršajnu kaznu iz ovog člana izriče nadzorni organ, izdavanjem prekršajnog naloga, ili sud, rješenjem o podnesenom zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka.

(8) Svi prihodi nastali nad primjenom ovog zakona pripadaju budžetima iz kojih se finansiraju nadzorni organi iz člana 31. ovog zakona.

VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 39.
(Primjena ciljanih finansijskih sankcija Evropske unije protiv terorizma, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje)

(1) Odluku o uvođenju ciljanih finansijskih sankcija Evropske unije protiv terorizma, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, na osnovu pravnih akata Evropske unije, u dijelu koji se odnosi na privremenu zabranu raspolaganja imovinom i zabranu stavljanja na raspolaganje imovine, sredstava ili ekonomskih resursa, donosi Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva sigurnosti BiH uz prethodno pribavljenu saglasnost ovlaštenih organa.

(2) Odluka iz stava (1) ovog člana sadrži: osnov za uvođenje ciljanih finansijskih sankcija Evropske unije protiv terorizma, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, naziv i oznaku pravnog akta Evropske unije kojim su utvrđene te mjere, stalni aktivni link za pristup tom aktu objavljenom u Službenom listu Evropske unije, podatke o ovlaštenim organima, nadzornim organima i drugim subjektima nadležnim za primjenu tih mjera, vrijeme primjene mjera i druga pitanja od značaja za njihovu primjenu, ako je to potrebno.

(3) Odluka iz stava (1) ovog člana primjenjuje se danom donošenja i bez odgađanja i objavljuje se u "Službenom glasniku BiH".

(4) U slučaju tehničke izmjene pravnog akta Evropske unije na osnovu kojeg je donesena odluka iz stava (1) ovog člana, nije potrebno donositi odluku o izmjeni te odluke.

(5) Ministarstvo sigurnosti BiH na svojoj službenoj internetskoj stranici omogućava pristup odluci iz stava (1) ovog člana i izvornom tekstu pravnih akata iz st. (1) i (4) ovog člana, s prijevodom na jedan od službenih jezika u Bosni i Hercegovini.

Član 40.
(Primjena drugih propisa)

(1) Svi drugi propisi kojima se uređuje materija u vezi s ovim zakonom bit će usklađeni s ovim zakonom u roku od godinu dana od dana njegovog stupanja na snagu.

(2) Sva pravna i fizička lica te obveznici iz finansijskog i nefinansijskog sektora dužni su u roku od šest mjeseci od dana stupanja ovog zakona na snagu uskladiti svoje poslovanje, organizaciju, opće i interne akte s ovim zakonom.

Član 41.
(Prestanak važenja propisa)

(1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da se primjenjuju odredbe Zakona o primjeni određenih privremenih mjera radi efikasnog provođenja mandata Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju te drugih međunarodnih restriktivnih mjera ("Službeni glasnik BiH", broj 25/06), u dijelu u kojem taj zakon predstavlja pravni osnov za uvođenje, provođenje, nadzor ili prestanak važenja ciljanih finansijskih sankcija povezanih s terorizmom, finansiranjem terorizma i finansiranjem širenja oružja za masovno uništenje.

(2) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Odluka o načinu provođenja ciljanih finansijskih sankcija Vijeća sigurnosti UN-a povezanih s finansiranjem terorizma i finansiranjem širenja oružja za masovno uništenje ("Službeni glasnik BiH", broj 18/24).

(3) Odredbe Zakona iz stava (1) ovog člana koje se odnose na lica optužena pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, njihove pomagače i međunarodne restriktivne mjere koje nisu finansijske prirode ostaju na snazi.

Član 42.
(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

Broj 01,02-02-1-1223/26
4. maja 2026. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
Darko Babalj, s. r.

Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH
Kemal Ademović, s. r.